Diferencijalna dijagnoza histološkog nalaza sarkoidoze

Za sarkoidozu je karakteristično brisanje strukture limfnih čvorova granulomima s nenekrotizirajućom jezgrom, ali nije i specifično. Potrebno je isključiti mikrobiološkim kulturama i bojanjem gljivične i mikobakterijske infekcije, iako se klasično i tuberkuloza i gljivična infekcija histološki prezentiraju kao nekrotizirajući (kazeozni) granulomi. Granulomatozne reakcije slične sarkoidu (granulomu) također se mogu vidjeti i kod Hodgkinovog i ne-Hodgkinovog limfoma, seminoma i drugh karcinoma.

Koje pretrage učiniti nakon postavljene dijagnoze sarkoidoze?

Nakon postavljanja dijagnoze sarkoidoze, potrebno je procijeniti druga mjesta zahvaćanja, uključujući srce i oči. Iako su kliničke manifestacije zahvaćenosti srca rijetke, studija koja je uključivala obdukcije osoba sa sarkoidozom pokazala je dokaze granuloma (često mikroskopskih) u otprilike četvrtini slučajeva. Zahvaćenost srca je glavni uzrok smrti, povezan s aritmijama. Bolesnike treba uputiti na EKG i procijeniti simptome kao što su palpitacia, sinkopa, zbunjenost. Ako postoji zabrinutost zbog zahvaćenosti srca, potrebno je nastaviti praćenje Holterom, ultrazvukom srca i eventualnim dodatnim snimanjem MR-om ili PET-om.

Zahvaćenost oka može biti asimptomatska tako da je preporuka da svi pacijenti trebaju učiniti oftalmološki pregled.

Snimke često otkrivaju asimptomatsku zahvaćenost drugih tkiva, uključujući kosti i mišiće. Zahvaćenost kostiju može uključivati aksijalni skelet, ruke i stopala, kao i artritis velikih i malih zglobova.

Kakve su trenutne smjernice u liječenju sarkoidoze, podržavaju li liječenje glukokortikoidima?

Liječenje sarkoidoze rutinski nije potrebno, međutim, indicirano je kod osoba s progresivnim simptomima ili oštećenjem organa. Podaci kliničkih ispitivanja i konsenzusne smjernice podržavaju prvu liniju primjene glukokortikoida, obično prednizona u dnevnoj dozi od 20 do 40 mg, koja se obično smanjuje nakon 3 do 6 mjeseci (ili ranije ako se jave teže nuspojave). Ako se liječenje glukokortikoidima ne može smanjivati, mogu se dodati imunosupresivi kao što je metotreksat, inhibitori nhibitora TNF-α ili drugi lijekovi kao npr. mofetilmikofenolat, leflunomid ili azatioprin.