Kod osoba oboljelih od celijakije, autoimunosni odgovor potiče gluten (proteinska frakcija pšenice, ječma i raži), a autoimunosni proces zaustavlja se odstranjivanjem glutena iz prehrane. Doživotna stroga bezglutenska prehrana može u potpunosti izliječiti autoimunu enteropatiju, a time i normalizirati serološke markere bolesti. Nasuprot tome, analogni uzročnik dijabetesa tip 1 još uvijek nije prepoznat. O ulozi glutena u razvoju dijabetesa tip 1 te o potencijalno blagotvornim učincima bezglutenske dijete još se uvijek polemizira i nema dovoljno dokaza koji bi rasvijetlili tu vezu. Učestalost celijakije čak je do 20 puta veća kod oboljelih od dijabetesa tip 1 (T1DM).

Povezanost između dijabetesa tipa 1 i celijakije

Postoje dvije teorije koje objašnjavaju povezanost između T1DM i celijakije. Prva pretpostavlja da T1DM kao autoimunosni poremećaj dovodi da disfunkcije imunosnog sustava te tako on reagira sa drugim tkivima i glijadinom u genetički predisponiranih osoba. Druga teorija smatra da je celijakija, kao vodeći imunosni poremećaj, povezana sa imunološkom stimulacijom i poliklonskom aktivacijom β-stanica gušterače. Narušen integritet crijevne sluznice dovodi do apsorpcije stranih antigena i razvoja abnormalnog imunosnog odgovora u genetički predisponiranih osoba. Povezanost ovih bolesti najveće uporište ima u genetici, pa su tako rizični lokusi gena u obje bolesti HLA, točnije HLADQ2 i DQ8 važni su pokazatelji podložnosti ovim bolestima. Važnost postavljanja pravovremene i precizne dijagnoze celijakije kod oboljelih od T1DM ogleda se u činjenici da se u pacijenata s komorbiditetom celijakije puno češće javljaju i dodatne autoimunosne bolesti, poglavito autoimuna bolest štitne žlijezde. Dodatno, pokazalo se djeca s dvojnom dijagnozom imaju tri puta češći nedostatak vitamina D u odnosu na zdravu djecu bez autoimunih bolesti. Također, djeca sa T1DM i celijakijom imaju manju mineralnu gustoću kostiju i lumbalne kralježnice. Nadalje, komplikacije T1DM kao što su retinopatija i nefropatija su češće u osoba sa istovremenom dijagnozom celijakije i T1DM. 

Terapijski pristupi

Najučinkovitija i za sada jedina terapija celijakije je potpuna i doživotna eliminacija glutena iz prehrane. Potrebno je strogo pridržavanje dijete i poštivanje svih pravila za pripremu hrane bez glutena. Cijeljenje tkiva crijeva i smanjenje seroloških markera može se očekivati između 6 – 24 mjeseca nakon uvođenja bezglutenske dijete. Ipak, u 7 – 30% bolesnika se ne postiže kompletna remisija, usprkos pridržavanja dijete. Često su to i bolesnici kod kojih je celijakija kasno prepoznata, budući da se danas nerijetko dijagnosticira i u odrasloj dobi. Pridržavanjem bezglutenske prehrane značajno se smanjuje rizik za nastanak malignoma. Naime, intestinalni limfomi nastaju u oko 6 do 8% oboljelih od celijakije, a obično se javljaju u 5. desetljeću života, a to se poglavito odnosi na osobe s nedijagnosticiranom bolešću ili na osobe s tzv. refraktornim oblikom bolesti (koji ne odgovara na dijetu) koji je karakterističan za učestalo započinjanje i kršenje dijete tijekom godina.

Osim bezglutenske dijete, danas se istražuju i druge terapijske opcije, poput genetički modificiranog glutena, te inhibitora zonulina (regulatora uskih veza među stanicama crijevne barijere) i probiotičkih bakterija. Naime, pokazalo se da sastav crijevne mikrobiote može imati važnu ulogu u razvoju brojnih bolesti, a tzv. „crijevna propusnost“ također je iznimno važan element u brojnim bolestima probavnog sustava.