Postoje značajni dokazi koji ukazuju na povećane potrebe za proteinima kod starijih osoba kako bi se spriječio gubitak mišićne mase i smanjio rizik od ozljeda i invaliditeta. Ovo se posebno odnosi na populaciju starijih osoba s dijabetesom tip 2, jer postoji snažna poveznica između unosa proteina i mišićne mase i snage.

Prema nedavnom istraživanju, unos od 25-30 g proteina po obroku, posebno aminokiselina razgranatog lanca poput leucina, smatra se dovoljnim za poticanje sinteze mišića. Međutim, kod osoba s dijabetesom tipa 2, metabolički poremećaji značajno utječu na regulaciju metabolizma proteina. Zbog toga je kod starijih osoba s dijabetesom još važnije zadovoljiti ove preporuke za unos proteina.

Ipak, unos proteina u starijoj populaciji često je ispod preporučene razine. Stoga je cilj nove studije bio prikupiti podatke o unosu proteina i leucina kako bi se spriječila povezana sarkopenija i slabost.

Studija je uključivala 138 ispitanika s dijabetesom tip 2, uključujući 91 muškarca i 47 žena, u dobi od 65 godina i starijih. Dijetetičari su prikupljali podatke o unosu proteina i leucina pri svakom obroku putem 24-satnog prisjećanja o unosu hrane. Ukupni dnevni unos proteina izražen je kao g/dan i g/kg TM/dan (po kilogramu tjelesne dnevno), a unos leucina kao mg/dan.

Prema PROT-AGE-u preporučuje se unos od najmanje 1,0 g proteina/ kg TM/dan, dok starije osobe koje imaju akutne ili kronične bolesti trebaju još više proteina u prehrani od 1,2 – 1,5 g/kg tjelesne mase/dan. Preporuke također ukazuju na unos leucina od 3000 mg pri svakom obroku kod starijih osoba.

U ovoj studiji adekvatan unos proteina i leucina po obroku je veći od 25 g, odnosno 2500 mg za proteine ​​i lecuin. Međutim, prosječni unos proteina unutar ispitivane skupine bio je 0,9 g/kg TM/dan, pri čemu samo 23% ispitanika zadovoljava preporučeni unos proteina. Nijedan od ispitanika nije postigao ciljani unos proteina za doručak, dok je 59% postigao cilj za ručak, a samo 32% za večeru.

Slično tome primijećeno je da nijedan ispitanik nije uspio postići preporučeni unos leucina za doručak, te da je prosječan unos bio samo 579 mg. Za ručak je cilj ispunilo 29% ispitanika, dok je samo 13% postiglo ciljeve za večeru.

Ovi rezultati ukazuju na nedovoljan unos proteina kod starijih osoba s dijabetesom tip 2, osobito tijekom doručka i večeri, te na značajno ispodprosječan unos leucina pri svakom obroku.

Osim kvantitete, kvaliteta proteina u prehrani igra važnu ulogu i ovisi o bioraspoloživosti (procesu provjere i apsorpcije) i biološkoj vrijednosti (aminokiselinskom profilu). Stoga bi jedna od potencijalnih intervencijskih strategija bila poboljšati kvalitetu i kvantitetu proteina u prehrani kako bi se zadovoljio preporučeni unos proteina i leucina. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdili učinci nedostatka proteina i leucina na zdravlje mišića ove populacije.