Europska medicinska agencija (EMA) poslala je 1. listopada 2018. upozorenje o opaženom povećanom riziku za nastanak nemelanomskih karcinoma kože povezanom s većim kumulativnim dozama hidroklorotiazida1 . Njihova je preporuka da bolesnike treba upozoriti na rizik te da oni koji su na takvoj terapiji moraju redovito pregledavati kožu. Kao moguća preventivna mjera preporučuju se izbjegavanje izlaganja sunčanoj svjetlosti, ultraljubičastom (UV) zračenju i uporaba odgovarajuće zaštite. Nastavak liječenja hidroklorotiazidom treba biti razmotren u bolesnika koji su već prije liječeni zbog nemelanomskoga karcinoma kože.

Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) oglasila se svojim priopćenjem 22. studenoga 2018. kojim upozorava na malo povećan rizik od pojave nemelanomskoga karcinoma kože pri izlaganju visokim kumulativnim dozama hidroklorotiazida, uz zaključak da korist od primjene hidroklorotiazida nadilazi moguće rizike.

Preporuka je HALMED-a da bolesnici trebaju nastaviti s primjenom propisane terapije i da samoinicijativno prekidanje liječenja može ozbiljno naštetiti pacijentima. Savjetuje se da pacijenti trebaju redovito provjeravati kožu zbog mogućeg nastanka bilo kakvih novih lezija ili promjena postojećih. Isto tako bolesnici bi trebali ograničiti izlaganje Sunčevoj svjetlosti i UV zračenju

U zaključcima se ističe:

1. Rizik od nemelanomskoga karcinoma kože i usnica veći je u bolesnika liječenih hidroklorotiazidom nego što je u osoba koje nisu liječene ovim lijekom. Rizik se povećava s duljinom trajanja liječenja, tj. s kumulativnom dozom.

2. Mehanizam karcinogenosti hidroklorotiazida temelji se na fotosenzitivnosti. UV zračenje dovodi do disocijacije kloridnoga dijela molekule lijeka, čime se stvara pretpostavka za sintezu slobodnih radikala kisika i posljedično oštećenje molekule DNK.

3. Korist od primjene hidroklorotiazida veća je od rizika.

4. Omjer koristi i rizika napose je veći u starijih i teže bolesnih osoba.

5. Bolesnik mora biti informiran o postojećem riziku.

6. Bolesnik mora biti informiran o postojećoj alternativnoj terapiji koja je na raspolaganju u Hrvatskoj.

7. Svaki liječnik mora u svakoga pojedinog bolesnika procijeniti omjer koristi i rizika te nakon razgovora s bolesnikom odlučiti nastavlja li terapiju hidroklorotiazidom ili se odlučuje za postojeću alternativu.

8. Svim bolesnicima, a napose bolesnicima koji su liječeni hidroklorotiazidom, treba preporučiti uporabu adekvatne fotoprotekcije  i redovito provjeravanja pojave ili promjena na kož