Uz saborske zastupnike u radu sjednice sudjelovali su predstavnici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Ministarstva zdravstva, Agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED), Svjetske zdravstvene organizacije, pravobraniteljica za djecu te relevantni stručnjaci i predstavnici nekoliko liječničkih udruženja te predstavnice Hrvatske udruge roditelja aktivista.

Predsjednica Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Ines Strenja istaknula je važnost ove teme u kontekstu zaštite najranjivije skupine populacije - djece, te ponovila jedinstven stav medicinske struke o ovom pitanju.

"Cijepljenje je jedna od najučinkovitijih javnozdravstvenih mjera, a cjepivo je spasilo više ljudskih života od bilo koje druge medicinske intervencije u povijesti medicine", rekla je, među ostalim, Strenja.

U nastavku je predstavila i sadržaj Deklaracije o važnosti cijepljenja iz 2017. godine koja izražava jasan stav struke o pitanju potrebe obveznog cijepljenja.

Nada Turina Đurić, predsjednica Odbora za obitelj, mlade i sport istaknula je kako je cilj tematske sjednice što kvalitetnije informiranje javnosti o ovom problemu, a to su mišljenja određenih skupina da za cijepljenje djece treba imati pravo izbora.

"Cijepljenje treba afirmirati kao pozitivnu stvar, a standarde koje smo postigli i koji su prepoznati u tom dijelu su nešto na što moramo biti ponosni i što moramo njegovati", rekla je Turina Đurić.

"Hrvatska je nekad prednjačila i imala vrhunske obuhvate cijepljenja, dok su trenutno na rubu, a u nekim hrvatskih županijama cijepni obuhvati daleko ispod onih koji štite djecu od zaraznih bolesti", rekao je u uvodnom govoru Krunoslav Capak, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Govoreći o potrebi obveznog cijepljenja djece Capak je istaknuo kako medicinska struka daje nedvosmislenu podršku cijepljenju.

O izazovima i problemima u sustavu cijepljenja svoj je osvrt dala Alma Demirović, posebno ukazujući na važnost donošenja Pravilnika o interventnom uvozu lijekova, onemogućavanja monopola proizvođačima cjepiva, važnosti prikupljanja informacija o nuspojavama cjepiva, postmarketinškom praćenju nuspojava te potrebi prijavljivanje istih.

Demirović je govorila i o nedostatku dostupnih informacija o tome na koji se način mjeri šteta cjepiva.

Danijela Hranić iz Hrvatske udruge roditelja aktivista rekla je kako se udruga u zalaganju za promicanje, očuvanje i zaštitu roditeljskih prava u svim segmentima života posebice zalaže za zaštitu zdravlja s fokusom na cijepljenje.

Naglasila je kako potpuna obaviještenost o cijepljenju uključuje i informacije o svim rizicima i nuspojavama, nepoželjnim kontraindikacijama kao i reakcijama na cjepivo, mjerama predostrožnosti i preosjetljivosti na bilo koju komponentu cjepiva, a koje bi trebale biti navede u uputama o lijeku, odnosno cjepivu.

Bernard Kajić, epidemiolog iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo predstavio je uspjehe programskog cjepiva te posebno istaknuo kako je njegovim uvođenjem došlo do smanjenja broja i suzbijanja mnogih zaraznih bolesti.

U nastavku se osvrnuo na učestalost nuspojava nakon cijepljenja, obradu signala nuspojava kao posljedicu cijepljenja, nadzor nad prijavama od strane liječnika te govorio o testiranjima na sastojke cjepiva.

"Alergološka testiranja se rade kad je to indicirano, a ne na zahtjev roditelja", rekao je Kajić.

U raspravi koja je uslijedila državni tajnik Ministarstva zdravlja Željko Plazonić rekao je kako su dokazane koristi cjepiva neupitne, ali kako se moramo zalagati za dostupnost što boljih i čišćih cjepiva na tržištu.

Antoinette Kaić Rak, voditeljica ureda Svjetske zdravstvene organizacije u Hrvatskoj rekla je kako se pitanje cijepljenja i imunizacije postavlja kao jedno od najvažnijih pitanja u raspravama te organizacije, kako na globalnoj, tako i na regionalnoj razini.

"Europski akcijski plan predviđa da se do 2020. godine iskorijene i ospice i rubeola, no zbog slabije procijepljenosti populacije i drugih čimbenika to vjerojatno nećemo uspjeti postići", rekla je Kaić Rak.

Tijekom rasprave se, među ostalim, moglo čuti i to kako samo visoka procijepljenost donosi dobrobit za zajednicu, kako je država dužna štititi zdravlje pojedinca, ali i zajednice, kako su potrebne daljnje edukacije i javne kampanje vezane uz obvezu cijepljenja, kao i pouzdan prijenos informacija te dijalog i uspostava povjerenja između pacijenata i liječnika, ali i to kako je za dobro funkcioniranje sustava bitno čuti i svjedočanstva roditelja, posebno onih s iskustvima štetnih posljedica cijepljenja na zdravlje njihove djece.