x
x

Postporođajna depresija

  Ana Balažin Vučetić, dr. med. specijalist pedijatar

  18.04.2015.

Oba roditelja djeteta smještenog u novorođenačkoj jedinici intenzivnog liječenja pod rizikom su od postporođajne depresije.

Postporođajna depresija
Najčešći simptomi PPD-a su disforija, emocionalna labilnost, nesanica, konfuzija, umor, poremećaj apetita, osjećaj bezvrijednosti i beznađa, ekstremna anksioznost, krivnja, smanjeni interes za užitke, smanjena koncentracija, nemogućnost donošenja odluka te u najtežim slučajevima suicidalne misli. Kompromitirana interakcija majka-dijete može dovesti do negativnih razvojnih ishoda djeteta.

Studija turskih autora pokazala je da boravak visokorizične dojenčadi u novorođenačkoj jedinici intenzivnog liječenja može uzrokovati depresiju i u majki i u očeva, čak i bez prethodnih čimbenika rizika.

Trudnoća je važan period tijekom kojeg žena prolazi kroz velike psihološke i fiziološke promjene u svom tijelu kao i socijalnim aspektima svog života. Postporođajna depresija (PPD) teži je oblik tkz. postporođajnog bluesa uzrokovanog brzim hormonskim promjenama, posebno manjka estradiola i progesterona nakon porođaja, no njen jasan uzrok dalje ostaje nepoznat. Podaci govore da se javlja u 10-15% majki koje su nedavno rodile, a negativno utječe ne samo na majku već i na dijete i ostale članove obitelji. Iako su prethodna ispitivanja PPD-a provođena uglavnom u majki, zna se da i očevi u ovom osjetljivom periodu također mogu pokazivati depresivne simptome. Prema dosadašnjim saznanjima, incidencija PPD-a u očeva je 2-5%, no mogla bi doseći i 10%.

Najčešći simptomi PPD-a su disforija, emocionalna labilnost, nesanica, konfuzija, umor, poremećaj apetita, osjećaj bezvrijednosti i beznađa, ekstremna anksioznost, krivnja, smanjeni interes za užitke, smanjena koncentracija, nemogućnost donošenja odluka te u najtežim slučajevima suicidalne misli. Kompromitirana interakcija majka-dijete može dovesti do negativnih razvojnih ishoda djeteta.

Identificirano je nekoliko čimbenika rizika za nastanak PPD-a, koji uključuju anksioznost ili depresiju tijekom trudnoće, depresiju u anamnezi, kao i povećanu količinu stresora u životu. Oba roditelja moraju naučiti svoje nove uloge u kojima će djetetu pružiti siguran okoliš i brinuti se za njega. Moraju naučiti kako komunicirati s djetetom, kako ga razumjeti i kako postupati u svakodnevnim problematičnim situacijama. Doživljaj stresa i dostupnost socijalne potpore značajno su povezani s depresijom u majki i očeva. Roditelji djece koja su hospitalizirana u NICU-u mogu imati povećani rizik od razvoja anksioznosti, posttraumatskog poremećaja i depresije zbog intenzivnog straha uzrokovanog djetetovom bolešću, stresne okoline same jedinice intenzivnog liječenja te fizičkog i emotivnog odvajanja od djeteta. Tek nekoliko studija do sada je detaljnije ispitivalo navedene probleme.

Cilj ove studije bio je detektirati učestalost posporođajne depresije i čimbenike koji doprinose njenom nastanku u roditelja djece smještene u novorođenačkoj jedinici intenzivnog liječenja (NICU), kao i povezanost između težine bolesti djeteta i težine PPD-a. U studiju su bili uključeni roditelji 60 djece smještene u NICU-u. Dijagnoze zbog kojih su djeca bila smještena u NICU-u su bile prematuritet, respiratorni distres, kongenitalna malformacija i perinatalna asfiksija, a hospitalizacija je trajala dulje od 6 tjedana. Težina depresije je mjerena u oba roditelja u studiji u 2 navrata, u drugom i šestom tjednu nakon rođenja djeteta, za što su korištene ljestvice The Edinburgh Postnatal Depression ljestvica za majke i Beck Depression Inventor za očeve. 

Srednja gestacijska dob djece je bila 31.2±3.65 tjedana, a srednja porođajna težina 1542±743 g. Srednja dob majki je bila 29±5.2 god, a očeva 33.6±8.2 god. Pokazalo se da je u drugom tjednu učestalost majčine depresije bila 38.3%, sa srednjom vrijednosti (mean score, ms) od 10.97±6.93. U šestom tjednu učestalost majčine depresije bila 33.3% (ms= 9.57±5.78). Za očeve je postporođajna depresija otkrivena u 11.7% (ms= 7.13±7.35) te u 10.0% (ms= 6.50±5.79), u drugom, odnosno šestom postporođajnom tjednu. Učestalost majčine depresije ostala je ista, ali se broj bodova na ljestvici smanjio u šestom tjednu u usporedbi s drugim tjednom (p=0.023). Za očeve je broj bodova ostao sličan u oba mjerenja (p=0.428). Težina djetetove bolesti kod primitka u NICU, za što je korišteno SNAPPE-II bodovanje, pozitivno je koreliralo s težinom majčine depresije u drugom, ali ne i šestom tjednu. 

U zaključku se navodi da boravak visokorizične dojenčadi u NICU može uzrokovati depresiju i u majki i u očeva, čak i u odsutstvu bilo kakvih prethodnih čimbenika rizika. Iako je stopa depresije bila niža u očeva nego u majki, važna je spoznaja da su i očevi također patili od depresije. Autori preporučuju pažljiv probir na depresiju roditelja djece smještene u NICU-u, kao i potporu čitavoj obitelji tijekom hospitalizacije djeteta. Rano otkrivanje i liječenje depresije od iznimne su važnosti za odnos između roditelja, odnos roditelja i djeteta, kao i dugotrajne ishode djeteta koje je boravilo u NICU-u.

OGLASI
BisolexMaxirinoMaxflu
OGLAS
Andol PRO
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: