x
x

Mucanje – povezanost s govorno-jezičnim razvojem

  Željka Kolak, dr.med. specijalist za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju

  03.02.2013.

Mucanje se može pojaviti u bilo koje vrijeme tijekom djetinjstva, iako se najčešće pojavljuje u dobi između 2 i 4, odnosno 5 godina starosti. Poremećaj je okarakteriziran ne tečnostima u izgovoru glasova, ponavljanja riječi ili slogova, blokadama prije početka govora, te umetanjem poštapalica kao što su npr. umm, uhh, ovaj. Točan uzrok mucanja nije poznat.

Mucanje – povezanost s govorno-jezičnim razvojem

Prema ASHA-i (American Speech-Language-Hearing Asociation) mucanje je poremećaj tečnosti govora. U većini slučajeva javlja se tijekom djetinjstva, te u nekim slučajevima ostaje prisutno tijekom cijelog života. Poremećaj je okarakteriziran ne tečnostima u izgovoru glasova, ponavljanja riječi ili slogova, blokadama prije početka govora, te umetanjem poštapalica kao što su npr. umm, uhh, ovaj(1). Točan uzrok mucanja nije poznat, no postoje teorije koje smatraju da je uzrok genetsko nasljeđe, posljedica određenih razvojnih procesa ili neurološkog oštećenja.

Kada dolazi do pojave mucanja?

Neželjeni rezultat oklijevanja pri početku govora ostvaruje se u obliku ponavljanja ili otezanja inicijalnih elemenata rečenične strukture (glasova, slogova, riječi, pa čak i pojedinih fraza).

Mucanje se može pojaviti u bilo koje vrijeme tijekom djetinjstva, iako se najčešće pojavljuje u dobi između 2 i 4, odnosno 5 godina starosti (2,3). Jedan od najranijih zabilježenih slučaja mucanja su u dobi od 18 mjeseci starosti (4). Kod mnoge djece kod koje je mucanje prisutno u najranijoj životnoj dobi ne tečnosti govora se povuku u potpunosti, te se povrati tečan govor i bez uključivanja u profesionalni logopedski tretman. Taj fenomen se naziva spontanim oporavkom ili prirodnom remisijom, a takav oblik mucanja razvojnim mucanjem. Postotak remisije, ovisno o autorima, iznosi od 36 - 79%(3).

Razvojno mucanje, koje se pretežito proučava kod djece predškolske dobi, razlikuje se od oblika mucanja koje je prisutno i u školskoj dobi djeteta, a ponekad i kasnije u životu. Razlike su prisutne u mnogim čimbenicima od kojih je najizraženija frekvencija ponavljanja cijelih riječi na početku iskaza i frekvencija ne tečnosti na funkcionalnim riječima. Kao što je već spomenuto, točan uzrok pojavnosti mucanja nije poznat, ali postoje hipoteze da je razvojno mucanje povezano sa nesigurnošću djeteta u formulaciji sintaktičkih struktura (na primjer slaganje rečenica, glagolskih i imenski fraza) koje uzrokuju oklijevanje na početku rečenice. Neželjeni rezultat oklijevanja pri početku govora ostvaruje se u obliku ponavljanja ili otezanja inicijalnih elemenata rečenične strukture (glasova, slogova, riječi, pa čak i pojedinih fraza)(4). Dijete ponavlja ili produljuje početne glasove kao što strijelac odgađa izbacivanje strijele ili održava luk napetim kako bi se uvjerio da će bacanje biti uspješno izvedeno.

Veza govorno-jezičnog razvoja i mucanja

Povezanost između varijabli govorno-jezičnog razvoja i mucanja u ranoj dječjoj dobi razmatrano je u brojnim istraživanjima i debatama među stručnjacima. Dosadašnja istraživanja ukazala su na privremenu povezanost između pojedinih aspekata govorno-jezičnog razvoja i mucanja kao što su saznanja da:

  • pojedina djeca koja mucaju imaju atipičan govorno-jezični razvoj,
  • trenutci ne tečnosti nisu nezavisni od lingvističkih varijabli kao što su kompleksnost sintakse i gramatičke strukture rečenice,
  • početak mucanja najčešće se javlja tijekom predškolske dobi, a u to vrijeme se kod djece ubrzano razvijaju jezične sposobnosti. (5)

Među istraživačima je trenutno u tijeku debata o povezanosti između jezičnog razvoja i mucanja. Neka istraživanja ukazuju na to da razvojni jezični poremećaji nisu povezani sa pojavom mucanja, dok drugi ukazuju na to da djeca koja mucaju imaju niži stupanj jezičnih vještina od djece koja ne mucaju(6). Artikulacija glasova djece predškolske dobi se razlikuje od djeteta do djeteta, te je i taj aspekt govorno-jezičnog razvoja promatran kao uzrok pojavnosti mucanja, no bez potvrde empirijskih rezultata.

Rana pojava mucanja u djetinjstvu

Rana pojava mucanja u djetinjstvu povezuje se sa pojavom slaganja riječi u rečenice i upotrebom složenijih rečeničnih oblika. Ne tečnosti na početku rečenice kod djece koja mucaju frekventnija su na rečenicama koje su dulje i složenijeg sintaktičkog ustrojstva od tečno izgovorenih rečenica. No, teoretičari navode da ova saznanja ne bi trebala značiti da duljina rečenice i sintaktička kompleksnost izravno utječu na pojavu ne tečnosti, već da je ne tečnost moguća refleksija zahtjevnosti lingvističkog planiranja rečenice. Na primjer, veći izazov u planiranju rečenice može voditi do povećanja duljine rečenice i sintaktičke kompleksnosti koji mogu voditi do povećanja vjerojatnosti za pojavu ne tečnosti(7).

Jezično procesiranje kod osoba koje mucaju

Jezično procesiranje kod osoba koje mucaju je osjetljivije, te postoji više disocijacija između govorno-jezičnih komponenti nego kod osoba koje na mucaju(8). Neke od longitudinalnih studija su utvrdile da je glavni problem pojave ne tečnosti u zahtjevnosti planiranja rečenica na kojima je govor osoba ne tečan, te se ne tečnosti češće pojavljuju na početku rečenice. Upravo te longitudinalne studije nisu našle empirijske dokaze u povezanosti mucanja s jezičnim razvojem. Tu se postavlja pitanje: Jesu li aspekti lingvističkog planiranja rečenica povezani s mucanjem nužno lingvističke prirode?

U studijama lingvističkog procesiranja izneseno je da postoji mogućnost razlika između djece koja mucaju i djece koja ne mucaju u dohvaćanju riječi iz memorije, sintaktičkog i fonološkog razumijevanja(7). Razlike na zadatcima koji ispituju fonološku svjesnost između djece koja mucaju  i koja ne mucaju potvrđene su na razini fonološke analize riječi, ali nisu potvrdila povezanost mucanja s fonološkim poremećajem(9).

Neurološke studije koje su uspoređivale gore spomenut skupine pronašle su razlike u neurološkoj aktivnosti tijekom tečnog govora u govornim zadatcima u području jezičnog, motornog i vremenskog planiranja kod osoba koje mucaju(7).

Navedeni rezultati demonstriraju grupne razlike govora u jezičnom i motoričkom procesiranju, ali ne ukazuju na specifične slučajeve mucanja. Ako uzmemo u obzir jezične i motoričke faktore povezane uz mucanje kao konstantu, onda bi bilo realno za očekivati da će se frekvencija mucanja ustabiliti tijekom vremena. No, unatoč tome frekvencija mucanja je promjenjiva tijekom određenog vremenskog perioda i u različitim socijalnim i komunikacijskim situacijama(7).

Dijagnostička klasifikacija i diferencijacija mucanja

Početno mucanje se povezuje s jezičnim razvojem, zato što se smatra da je mucanje rezultat nesigurnosti u formulaciji rečenica i sintaktička strukture.

Neujednačenost u razvoju govorno-jezičnih sastavnica ne razlikuju samo dijagnostičku klasifikaciju mucanja, nego utječu i na karakteristike ponašanja koji služe za temelje dijagnostičke klasifikacije

Neujednačenost govorno-jezičnih sastavnica, ako se oslanjamo na teorijske implikacije, mogu učiniti sustav govorno-jezičnog funkcioniranja osoba koje mucaju osjetljivijim na različite zahtjeve u izvedbi bilo emocionalne (emocije koje se javljaju tijekom govorno-jezičnog planiranja i komunikacije), pritisak okoline na brzi odgovor, ili kognitivne (formulacija kompleksnih i situacijskih primjerenih rečenica).

Dakle, predškolci koji mucaju mogu pokazivati suptilne deficite u govorno-jezičnim sposobnostima tijekom razvojnog razdoblja koje uključuje nagli jezični rast i razvoj, koji pak dovodi do neželjenih posljedica između zahtjevnosti jezične produkcije i tečnosti govora. Iz toga proizlazi mogući zaključak da kod djece koja pokazuju nepovezanost između govorno-jezičnih sastavnica, kao što je neujednačenost govorno-jezičnih vještina, može doći do otežanog uspostavljanja i/ili održavanja tečnog govora(8).

Početno mucanje se povezuje s jezičnim razvojem, zato što se smatra da je mucanje rezultat nesigurnosti u formulaciji rečenica i sintaktička strukture. Ukratko, postoji 13 stručnih opažanja o uzroku početnog mucanja koji potvrđuju sumnju da mucanje može biti uzrokovanom poremećajem govorno-jezičnog razvoja(4).

Razlika između pojmova rano mucanje i razvojno mucanje

Rano mucanje karakterizirano je ponavljanjem inicijalnog glasa, sloga i riječi u rečenici. Ubacuju se poštapalice unutar jezičnog iskaza, te su čak i u najranijoj dječjoj dobi, povremeno prisutne blokade u obliku grčeva i afoničnog pokušaja govora na početku rečenice.

Ne smije se smetnuti s uma razlika između pojmova rano mucanje i razvojno mucanje. Razvojno mucanje se javlja u najranijoj dječjoj dobi, te ga karakterizira ponavljanje cijele riječi. Ovaj oblik mucanja često se spontano povuče daljnjim govorno-jezičnim razvojem djeteta, te ide u korist stajalištu da je mucanje povezano s ranim govorno-jezičnim razvojem djeteta. Pojavljuje se u situacijama kada je dijete emocionalno uzbuđeno, te želi u što kraćem vremenskom periodu izgovoriti što je više moguće informacija. A njegovi jezični i motorički kapaciteti ne mogu realizirati izvršenje radnji.

Razvojno mucanje se pojavljuje u dužim vremenskim periodima ne tečnosti koji su isprekidani sve duljim periodima tečnosti govora, sve dok govor ne postane u potpunosti tečan.

Rano mucanje, koje se kasnije kod djece razvije u pravo mucanje, karakterizirano je ponavljanjem inicijalnog glasa, sloga i riječi u rečenici. Ubacuju se poštapalice unutar jezičnog iskaza, te su čak i u najranijoj dječjoj dobi, povremeno prisutne blokade u obliku grčeva i afoničnog pokušaja govora na početku rečenice. Ne tečna razdoblja su duljeg vremenskog trajanja, te povremeno nema tečnog razdoblja u govoru i do 48 mjeseci od pojave ne tečnosti.

Unatoč svim iznesenim činjenicama teoretičari i praktičari koji se bave mucanjem i pojavom mucanja, zbog nedovoljnog broja empirijskih dokaza, kao i provođenja istraživanja na maloj populaciji, ali uzimajući u obzir i razlike u jezičnim zakonitostima pojedinih jezičnih područja na kojima su istraživanja provođena ne mogu se složiti uzrokuje li odstupanje u govorno-jezičnom razvoju pojavu mucanja u dječjoj dobi.

Literatura

1. Stuttering. American Speech-Language-Hearing Association; [cited 2012 October 03] Available from: http://www.asha.org/public/speech/disorders/stuttering.htm#one
2. Paden EP, Yairi E, Ambrose NG. Early chilhood stuttering II: Initial status oh phonological abilities. J Speech Lang Hear Res. 1999;42:1113-1124.
3. Kloth SAM, Kraaimaat FW, Janssen P, Brutten GJ. Persistence and remission of incipient stuttering among high-risk children. J Fluency Disord. 1999;24:253-265.
4. Bloodstein O. Some empirical observations about early stuttering: A possible link to language development. J Commun Dis. 2006;39:185-191.
5. Watkins RV, Yairi E, Ambrose NG. Early childhood stuttering III: Initial status of expressive language abilities. J Speech Lang Hear Res. 1999;42:1125-1135.
6. Reilly S. et all. Predicting stuttering onset by the age of 3 years: A prospective, community cohort study. Pediatrics. 2009;123:269-279.
7. Buhr AP, Zebrowski P. Sentence position and syntatic complexity of stuttering in early childhood: A longitudinal study. J Fluency Disord.2009;34(3):155-179.
8. Coulter CE, Anderson JD, Conture EG. Childhood Stuttering and Dissociations across linguistic domains: A replication and Extension. J Fluency Disord. 2009;34(4):257-278.
9. Sardelić S, Bonetti A, Hrastinski I. Fonološka svjesnost u djece koja mucaju. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja. 2007;43(1):99-105. [Stuttering and phonoemic awerness in children].

OGLASI
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
BisolexMaxfluIbuxin Rapid
OGLAS
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
Zipantola PROTECT
VIDEO GALERIJA
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: