x

SPECIJALIZACIJE

x

Kreativni mozak

  Ivana Pogledić

  18.03.2010.

Kreativnost je kompleksni neuro-psiho-filozofski fenomen koji uključuje sposobnost razumijevanja i izražavanja novo uređenih odnosa. Kreativni ljudi se ne zadovoljavaju samo iskustvom, nego ustraju i na komentiranju istog.

Kreativni mozak

"Vidiš stvari; i kažeš - ZAŠTO, ali sanjam stvari koje nisu nikada postojale; i kažem - ZAŠTO NE" George Bernard Shaw

Kreativnost je kompleksni neuro-psiho-filozofski fenomen koji uključuje sposobnost razumijevanja i izražavanja novo uređenih odnosa. Mogli bismo ju definirati kao mentalni i socijalni proces koji uključuje stvaranje novih ideja i koncepata. Ili reći da je jedina razlika kreativnih ljudi od onih nekreativnih činjenica da se kreativni ljudi ne zadovoljavaju samo iskustvom, nego ustraju i na komentiranju istog. Kreativni znanstvenici, poput Nikole Kopernika, su vidjeli red u Sunčevu sustavu koji se čini kaotičan, dok je Albert Einstein vidio nit koja spaja materiju i energiju.

Kreativni proces

Kreativni proces se, prema Graham Wallasu, sastoji od četiri stadija: priprema, inkubacija, iluminacija i verifikacija.

Kreativni proces se, prema Graham Wallasu, sastoji od četiri stadija: priprema, inkubacija, iluminacija i verifikacija. Priprema jest pribavljanje vještina i znanja koji omogućuju nekoj osobi da stvara. Einsten je razvio nevjerojatne vještine u fizici i matematici prije svojih otkrića, a Pablo Picasso je naučio slikati razne oblike i miješati boje prije nego li je naslikao svoja remek djela. Vrlo je vjerojatno da je faza inkubacije potrebna za fazu pripreme. Promatranje i poimanje stvari jesu ono što je u psihologiji poznato kao "Aha" iskustvo ili "Eureka" iskustvo. To je prema Wallasu, iluminacija. U znanosti su sve hipoteze trebale biti i provjerene i to je, prema Wallasu, verifikacija.

Priprema

Postoji određeni prag inteligencije ispod kojeg kreativnosti nema, a uz to osoba mora imati znanje specifično za određeno područje.

Priprema zahtijeva opću inteligenciju i znanje te posebne talente. Ona prethodi razvoju kreativnosti. Inteligencija treba biti specifična za područje, no kao takvu ju je teško procijeniti. Ako bismo inteligenciju definirali kao mjeru sposobnosti neke osobe da dobije znanje i vještine koji će joj omogućiti da se prilagodi svojoj okolini, tada bilo kakvoj kreativnosti mora prethoditi osnovni nivo inteligencije. Dakle, postoji određeni prag inteligencije ispod kojeg kreativnosti nema, no ukoliko je on prijeđen, kreativnosti ne mora biti, budući da moraju biti zadovoljeni još neki kriteriji, kao što je znanje specifično za određeno područje. To znanje je u ljudi vezano uz posteriorni (stražnji) neokorteks u području donjeg parijetalnog (tjemenog) režnja (Brodmannova area, BA 39 i 40) i temporalnog (sljepoočnog režnja, BA 37). Studije pokazuju da su ova područja bitna u višim kognitivnim funkcijama, kao što su literarne vještine, matematika i prostorno računanje.

Povezanost strukture mozga i kreativnost

Mnogi znanstvenici su imali disleksiju, koja je rezultirala zastojem u razvoju lijeve moždane hemisfere, kao npr. Einstein.

Pitanje koje se često postavlja jest pitanje povezanosti strukture mozga i kreativnosti. Naime, teorija "reverzne dijashize", koju je prvi opisao von Monakow 1914. godine, kaže kako smanjena funkcija jednog dijela mozga rezultira smanjenom funkcijom drugog područja mozga koje je povezano s ovim prvim. Tako i povećana funkcija rezultira povećanom funkcijom. Ono što je izuzetno zanimljivo jest da su mnogi znanstvenici imali disleksiju, koja je rezultirala zastojem u razvoju lijeve moždane hemisfere, kao u Einsteina. Tako je njegov donji lijevi parijetalni (tjemeni) režanj bio nepodijeljen, budući da se stražnji dio Silvijeve fisure nastavljao unatrag do kaudalnog kraja postcentralnog sulkusa (odnosno nije podijelio donji parijetalni režanj u supramarginalni i angularni girus). Daljnje analize Einsteinova mozga i to njegove desne hemisfere: gornjeg frontalnog girusa (BA 9) i angularnog girusa (BA 39) su pokazala veći udio glija stanica u odnosu na neurone. Poznavajući funkcije glija stanica, koje su nužne u metaboličkim funkcijama i potpori neurona, vjerojatno je i to utjecalo na konceptualnu snagu Einsteinova mozga, ali i dalo veći stupanj povezanosti (engl. connectivity). Geschwind je predložio da je disleksija uslijed koje je došlo do zastoja u razvoju lijeve hemisfere, omogućila višu specijaliziranost desne hemisfere (koja je Einsteinu dala talent za izuzetno prostorno računanje). Nadalje, postoje dokazi o de novo razvoju umjetničkih i glazbenih vještina (za koje je "zaslužna" desna hemisfera) u pacijenata koji su imali disfunkciju lijeve hemisfere, kao npr. fronto-temporalnu demenciju. Eksperimentalne životinje koje su stavljene u obogaćenu okolinu su imale povećni broj dendritičkih spina koje su kritične za neuralnu povezanost i pohranjivanje znanja. Starenjem se kreativnost smanjuje, ne toliko zbog smanjenja broja neurona, već zbog smanjenja broja sinapsi, čime se povezivost među njima smanjuje.

Priprema mozga za kreativnost

Preduvjet za pripremu mozga za kreativnost jest kreativna inovacija (inkubacija i iluminacija). Faktori koji pridonose kreativnoj inovaciji jesu: divergentno razmišljanje, latentna inhibicija, traženje novih spoznaja i povezanost.

Divergentno razmišljanje

Nakon oštećenja frontalnog korteksa ili frontalnih lobektomija su zabilježeni kognitivna perserveracija - nemogućnost promjene oblika aktivnosti.

Divergentno razmišljanje jest razmišljanje "izvan kutije" i on je veliki dio kreativne konceptualizacije. Novo razumijevanje problema i traženje puta za izražavanje novog reda odnosa jest ključ kreativne konceptualizacije. Kreativna osoba mora pronači drugačiji smjer od već postojećih modova razmišljanja ili izražavanja, a to se zove divergentno razmišljanje. Smatra se da postoje dvije komponente divergentnog razmišljanja: oslobođenje i razvijanje alternativnih rješenja. Kako bi osoba pronašla novo rješenje na postojeći problem, ona mora promijeniti put kojim su ljudi prethodno pokušavali riješiti problem. Za ovo oslobođenje, tj. za pomak na nove puteve razmišljanja je nužan frontalni korteks. Nakon oštećenja frontalnog korteksa ili frontalnih lobektomija su zabilježeni kognitivna perserveracija - nemogućnost promjene oblika aktivnosti. Pandya i Kupers su pokazali kako frontalni korteks ima jaku povezanost sa polimodalnim i supramodalnim područjima temporalnih i parijetalnih režnjeva. Vjerojatno su te veze bitne za inhibiranje aktiviranih mreža koje pohranjuju semantičko slične informacije, a pobuđuju ili aktiviraju semantičke konceptualne mreže koje su bile samo blago aktivirane ili neaktivne. Aktivacija ovih udaljenih mreža bi mogla biti bitna u razvoju alternativnih rješenja, koja su izuzetno važna u divergentnom razmišljanju. Blaga disfunkcija frontalnog korteksa bi mogla biti konduktivna prema divergentnom razmišljanju i traženju novih spoznaja te supresiji latentne inhibicije. Naime, poznato je da je potrebna neka vrsta inhibicije procesa razmišljanja kako bi se stvorile emocije koje su okidač kreativnosti. Boje tada postaju življe, a zamasi kistom smjeliji. Tako je npr. Claude Monet izradio oko tridesetak čudnih slika katedrale u Rimu u različitim vremenskim uvjetima i osvjetljenja. Druga strana medalje je disihibirani karakter - alkoholizam, droge, zapušteni karakter i promiskuitet.

Latentna inhibicija

Latentnu inhibiciju možemo opisati kao kapacitet mozga da filtrira svjesne podražaje koji su prethodno bili percipirani kao nebitnima.

Latentnu inhibiciju možemo opisati kao kapacitet mozga da filtrira svjesne podražaje koji su prethodno bili percipirani kao nebitnima. Pokazano je da je smanjena latentna inhibicija povezana sa psihotičnim stanjima ili podložnostima istim, te visokim nivoima dopamina. To je navelo istraživače na spekulacije kako je jedna podloga kreativnosti i latentna inhibicija. Dakle, latentna inhibicija bi mogla pojačati divergentno razmišljanje.

Kakvi su kreativni ljudi?

Izloženost novim aktivnostima aktivira mezolimbički dopaminergički (DA) sustav mozga. Povećana dopaminergička aktivnost doprinosti sustavu nagrade i iluminaciji.

Kreativni ljudi tragaju stalno za novim spoznajama. Naime, izloženost novim aktivnostima aktivira mezolimbički dopaminergički (DA) sustav mozga. Povećana dopaminergička aktivnost doprinosti sustavu nagrade i iluminaciji ("Aha!" ) stadiju kreativnosti. Gustoća dopaminergičkih receptora i transportera u amigdali, koja je sjedište emocija u ljudi, je niska u alkoholičara. Zbog toga alkoholičari piju, kako bi stimulirali otpuštanje dopamina. Na isti način nove ideje stimuliraju iste receptore kako bi doveli do "Aha!" ili "Eureka!" fenomena. Ovu teoriju podupire činjenica da je čovjek koji je obolio od Parkinsonove bolesti (u kojem prevladava manjak dopamina) razvio, do tada nepostojeći, pjesnički talent i čak dobio nagrade za svoje stvaranje, a to se dogodilo nedugo nakon započinjanja terapije s agonistima dopamina. Drugim riječima, postao je kreativan.

Mozak je organiziran u module

Lijeva polovica mozga pohranjuje funkcije jezika, fine motoričke pokrete, kategoričko procesiranje i aritmetičke vještine. Desna polovica mozga pohranjuje prostornu kogniciju, zamišljanje prostora, prepoznavanje lica i objekata te koordinira kodiranje i emocionalnu komunikaciju.

Naš mozak je organiziran u module i nekoliko modula (neuralnih mreža) pohranjuje različite talente. Najsnažniji dokaz modularnosti mozga je hemisferna lokalizacija funkcija. Lijeva polovica mozga pohranjuje funkcije jezika, fine motoričke pokrete, kategoričko procesiranje i aritmetičke vještine. Desna polovica mozga pohranjuje prostornu kogniciju, zamišljanje prostora, prepoznavanje lica i objekata te koordinira kodiranje i emocionalnu komunikaciju. Kreativnost uključuje i harmoniju između lijeve i desne polovice mozga i međusobnu koordinaciju. Leonardo da Vinci je bio izvrsni slikar. Trebao je egzekutivne vještine slikanja (funkcija lijeve polovice mozga) te zamišljenje prostora (funkcija desne polovice mozga). Slikao je anatomske i arhitektonske slike (konceptualizacija - desna polovica mozga, vještina slikanja - lijeva polovica mozga) i napravio je aritmetička računanja (lijevi mozak) koja pokazala i njegove inženjerske vještine. Einstein je bio nevjerojatno dobar matematičar (lijevi mozak) ali je temeljio svoje teorije relativnosti i gravitacije na prostorno zamišljenim konceptima (desni mozak). Dakle, ovo je samo dokaz da je za kreativnost bitno jedinstvo i dobra povezanost lijeve i desne moždane hemisfere, ali i dobra povezanost unutar pojedine hemisfere. Tako je jedan znanstvenik predložio da kreativne ideje rezultiraju kombinacijom već postojećih koje su prethodno bile izolirane. Divergentno razmišljanje i nove spoznaje nastaju upotrebom novih neuralnih krugova koji prije nisu bili korišteni, a ponekad se ne nalaze u istoj hemisferi. Kada Einstein nije mogao riješiti odnos mase i energije detaljnim matematičkim računanjima (upotrebom lijeve hemisfere), pribjegao je prostornom razmišljanju i računanju (upotrebom desne hemisfere) kako bi riješio taj misterij i onda se vratio matematici (lijeva hemisfera). Njegova kreativnost je bila povezana pojačanoj povezanosti između moždanih hemisfera, te povezanosti unutar pojedine hemisfere.

Sinestezija

Primjer sinestezije jest, na primjer, kada "utorak" ili slovo "F" izazivaju iskustvo ružičaste boje ili kada na klaviru odsvirani "C" izaziva iskustvo duge zelene zgrade koja miriši na neven.

Sinestezija je pojava automatskih i nevoljnih iskustva u jednom senzornom modalitetu kada je stimuliran neki drugi senzorni modalitet. Ona se javlja od ranog djetinjstva u 4% populacije. Primjer sinestezije jest, na primjer, kada "utorak" ili slovo "F" izazivaju iskustvo ružičaste boje ili kada na klaviru odsvirani "C" izaziva iskustvo duge zelene zgrade koja miriši na neven.

Nobelovac i fizičar Richard Feynman je rekao da je svoje ideje započinjao apstraktnom vizualnom reprezentacijom koje je preveo u matematičke termine. Također su brojni pisci, pjesnici i glazbenici imali doživljaje sinestezije, kao Rimbaud, Baudelaire, Nabokov i dr.

Jedna od teorije neurološke podloge sinestezije je hiperkonektivitet (povećana povezivost) ili smanjena povratna sprega između unimodalnih senzornih područja moždane kore i polimodalnih integracijskih područja temporalnog režnja. Ljudi u kojih se javlja sinestezija imaju dodatnu neuralnu aktivnost za vrijeme sinestetičkog iskustva koji je viši od aktivacije tipičnog mentalnog predočavanja.

Tako je angularni girus jače aktiviran u ljudi u kojih se javlja sinestezija. Budući da se angularni girus nalazi na raskrižju između sljepoočnog, tjemenog i zatiljnog režnja, njegova je funkcija modalne asocijacije potpuno logična.

Rješavanje kompleksnih znanstvenih pitanja u snu

Nije poznato koliko su ta njihova iskustva točna, niti kako bi Freud interpretirao njihove snove!

Mnogi znanstvenici su rekli kako su brojna kompleksna znanstvena pitanja riješili u snu ili kada su usnivali ili budili se. Tako je Kekule, koji je opisao heksagonalnu strukturu benzenskog prstena, rekao da je sanjao zmiju koja je lovila svoj vlastiti rep. Crick je rekao kako je sanjao dvije isprepletene zmije prije nego li je otkrio dvolančanu DNA. Nije poznato koliko su ta njihova iskustva točna, niti kako bi Freud interpretirao njihove snove!

Što se događa za vrijeme stresa?

Tijekom stresa je pojačana kortikalna aktivnost koja dovodi do svjesnih pokušaja riješavanja problema. Međutim, ta pojačana aktivnost može suprimirati udaljena asocijacijska područja koja čine neuralnu osnovu divergentnog razmišljanja i kreativnosti.

Tijekom stresa je pojačana kortikalna aktivnost koja dovodi do svjesnih pokušaja riješavanja problema. Međutim, ta pojačana aktivnost može suprimirati udaljena asocijacijska područja koja čine neuralnu osnovu divergentnog razmišljanja i kreativnosti. Nizak stupanj pobuđenosti moždane kore mogu povezati ona područja koja inače nisu povezana i tako olakšati divergentno razmišljanje. Još je 1921. godine jedan istraživač uočio povezanost manično depresivnih psihoza i pojačane kreativnosti. Istraživanja su pokazala da su mnogi poznati umjetnici bolovali od depresije, monopolarne ili bipolarne. Tako su od manične depresije ili ciklotimičnih simptoma bolovali Ernest Hemingway, Nikolai Gogol, Virginia Woolf, Lord Byron, J. W. Goethe, Vincent Van Gogh, Francisco Goya, Robert Schuman, Gustav Mahler i dr.

Postavlja se pitanje veze između pobuđenja, relaksacije i depresije te kreativnosti? Moguća veza jest promjena nivoa neurotransmitera, osobito noradrenalina i dopamina. Njihova povezanost je očita ako znamo da je noradrenalin proizvod metabolizma dopamina. Noradrenalin je smanjen u stanju sna, relaksacije i depresije. Stres je povezan s visokim koncentracijama noradrenalina, a znamo da on ne pogoduje kreativnosti. Međutim, niti to nije potpuno točno, budući da izrazito male količine noradrenalina pogoduju kreativnosti. I kao što je Albert Einstein rekao: "Kreativni um je sveti dar, a racionalni um je vjerni sluga. Stvorili smo društvo koje slavi sluge, a zaboravilo je dar".

Hrvatski institut za istraživanje mozga

www.hiim.hr

OGLASI
Ibuxin RapidBisolexMaxirino
VEZANI SADRŽAJ > <
OGLAS
Bisolex
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: