x
x

Anksiozni poremećaji u dječjoj i adolescentskoj dobi

  Domagoj Benić, dr. med., spec. psihijatar, uža specijalizacija dječja i adolescentna psihijatrija

  11.10.2021.

Velika većina djece s dijagnosticiranim anksioznim poremećajima će ih prerasti, pogotovo ako odrastaju u podržavajućem okruženju ili dobiju odgovarajući tretman. Neke od češćih fobija, koje se mogu protegnuti i u odraslu dob su strah od pauka, miševa, igala, krvi, povraćanja, mraka, grmljavine, kostimiranih ljudi, zatvorenih prostora...

Anksiozni poremećaji u dječjoj i adolescentskoj dobi

Trema ili anksioznost?

I trema i anksioznost i strah prezentiraju iste tjelesne (fiziološke) i psihološke simptome poput ubrzanog pulsa i disanja, mišićne napetosti i tremora, zabrinutosti, neizvjesnosti i negativnih očekivanja. Kod treme ti simptomi služe mobilizaciji vlastitih snaga.

Anksioznost ili tjeskoba je osjećaj nalik strahu, koji se od straha razlikuje po izostanku realne opasnosti iz okoline. I trema i anksioznost i strah prezentiraju iste tjelesne (fiziološke) i psihološke simptome poput ubrzanog pulsa i disanja, mišićne napetosti i tremora, zabrinutosti, neizvjesnosti i negativnih očekivanja. Ipak, kod treme, kao blažeg oblika, i straha ti simptomi služe mobilizaciji vlastitih snaga kako bi se razriješila potencijalno opasna situacija. Dok kod anksioznosti, koja nije izazvana nekom vanjskom opasnosti i nema osnovu u stvarnom svijetu, takve reakcije izazivaju značajnu nelagodu te proizvode brojne druge smetnje koje narušavaju kvalitetu života.

Anksiozna djeca sklona su izbjegavati specifične aktivnosti, osobe i situacije; zabrinuta su negativnim ishodima većine situacija u kojima se nalaze; kod njih uplašenost perzistira unatoč uvjeravanjima odraslih osoba; ometena su u uobičajenim dnevnim aktivnostima; osjećaju smetnje spavanja (otežano usnivanje, inzistiranje na spavanju s roditeljima); te su sklona somatizacijama (tjelesnim simptomima poput glavobolje ili bolova u trbuhu, bez organskog uzroka).

Anksioznost je evolucijski determinirana, jer, kao što imamo prilike vidjeti u životinjskom svijetu, konstantna uplašenost provlači se kroz većinu životinjskih vrsta, a jača je što su niže u prehrambenom lancu. Tako možemo objasniti evolucijsku korisnost anksioznosti, jer je jedinka koja je bila više uplašena ili anksiozna imala veće šanse za preživljenje.

Anksiozni poremećaji koji se pojavljuju u djetinjstvu

Prema trenutno važećim međunarodnim klasifikacijama anksiozni poremećaji koji se pojavljuju u djetinjstvu podijeljeni su u nekoliko kategorija:

1. Tjeskoba zbog odvajanja u djetinjstvu; separacijska anksioznost

2. Društvena tjeskoba u djetinjstvu; socijalna anksioznost

3. Opća tjeskoba u djetinjstvu; generalizirana anksioznost

4. Panični poremećaj

5. Specifične fobije

Srećom, velika većina djece s dijagnosticiranim anksioznim poremećajima će ih prerasti, pogotovo ako odrastaju u podržavajućem okruženju ili dobiju odgovarajući tretman.

Tjeskoba zbog odvajanja / Separacijska anksioznost

Djeca koja odrastaju u nepovoljnim okolnostima mogu razviti tjeskobu od odvajanja, koja podrazumijeva veliku zabrinutost zbog odvojenosti od roditelja ili od kuće, koja može potrajati godinama, čak i proizvoditi smetnje u odrasloj dobi.

Normalno je da se bebe i vrlo mala djeca osjećaju tjeskobno kad budu odvojeni od roditelja. No, uskoro počnu širiti krug poznatih osoba, pa im postane ugodno u blizini bake i djeda, obiteljskih prijatelja ili rođaka, dadilje, učiteljice, ili bilo koje druge osobe od povjerenja. Razviju zdravu, sigurnu privrženost i počnu se osjećati sigurno u brojnim situacijama, bez prisutnosti roditelja.

Djeca koja odrastaju u nepovoljnim okolnostima mogu razviti tjeskobu od odvajanja, koja podrazumijeva veliku zabrinutost zbog odvojenosti od roditelja ili od kuće, koja može potrajati godinama, čak i proizvoditi smetnje u odrasloj dobi. Takva djeca će različitim izgovorima pokušavati izbjeći odlaske u školu, izlete, druženja s vršnjacima ili druge aktivnosti bez roditelja. Čak će se i kod kuće osjećati ustrašeno ako roditelj ne boravi s njima u istoj prostoriji. Mogu imati poteškoća s usnivanjem ili spavanjem u vlastitom krevetu i sobi, odvojeno od roditelja.

Društvena tjeskoba / Socijalna anksioznost

Socijalna fobija može uzrokovati da djeca i adolescenti izbjegavaju odlazak u školu ili druženja s prijateljima.

Kod društvene tjeskobe prisutna je ekstremna zabrinutost oko tuđeg mišljenja. Takva djeca ne vole biti u centru pažnje, boje se izlaganja, zabrinuti su oko vlastitog izgleda i postupaka. Brinu se da bi mogli učiniti ili reći nešto neugodno. Zato su šutljivi, povučeni, te izbjegavaju društvene situacije u kojima se od njih očekuje nekakav oblik komunikacije s okolinom. Odgovaranje pred razredom može im predstavljati ozbiljan problem. Socijalna fobija može uzrokovati da djeca i adolescenti izbjegavaju odlazak u školu ili druženja s prijateljima.

Opća tjeskoba / Generalizirana anksioznost

Generalizirani anksiozni poremećaj ometa djecu u svakodnevnim aktivnostima, otežava im opuštanje i zabavu, nepovoljno utječe na apetit, spavanje i koncentraciju, te posljedično i školski uspjeh.

Djeca s općom tjeskobom više su zabrinuta oko situacija ili okolnosti koje mogu brinuti i njihove vršnjake. Za razliku od drugih vršnjaka tjeskobu im dodatno izazivaju i uobičajene svakodnevne aktivnosti, o kojima većina njihovih vršnjaka ne brine.

Generalizirani anksiozni poremećaj ometa djecu u svakodnevnim aktivnostima, otežava im opuštanje i zabavu, nepovoljno utječe na apetit, spavanje i koncentraciju, te posljedično i školski uspjeh. Zbog konstantne zabrinutosti osjećaju se bolesno, uplašeno i umorno. Njihova anksioznost je perzistentna i ne povlači se na pokušaje umirivanja, odnosno razumska objašnjenja bliskih odraslih osoba.

Panični poremećaj

Kod panike simptomi eskaliraju te se manifestiraju snažnim tjelesnim simptomima.

Posebna kategorija anksioznosti je izrazito intenzivna i nagla anksioznost, koju nazivamo panika. Kod panike simptomi eskaliraju te se manifestiraju snažnim tjelesnim simptomima poput lupanja srca, boli u prsištu, gušenja, vrtoglavice i osjećaja nestvarnosti, te sekundarnog straha od smrti, gubitka kontrole ili bojazni da će poludjeti. Prolaznog su i povratnog karaktera, te kad prođu, za njima ostaje stalan strah i iščekivanje sljedećeg napada. Češći su u adolescentskoj nego u ranijoj dječjoj dobi.

Specifične fobije

Normalno je da se mala djeca boje mraka, čudovišta, velikih životinja ili glasnih zvukova poput grmljavine ili vatrometa. U većini takvih situacija, kad djeca osjećaju strah, odrasli im mogu pomoći da se ponovno osjećaju sigurno i smireno.

Strahovi uobičajeni za dob:

1. Dojenčad i mala djeca: odvojenost od roditelja ili njegovatelja, glasni zvukovi, nepoznate osobe

2. Dvije do tri godine: životinje, mrak, grmljavina, vatra, voda

3. Četiri do pet godina: gubitak bliskih osoba, čudovišta, smrt

4. Pet do sedam godina: bolest, prirodne katastrofe, škola

5. Sedam do dvanaest godina: javni nastupi, društvene situacije, provalnici i otmičari, rat

No, fobija je iracionalni strah od određenog entiteta, što ga čini intenzivnijim, ekstremnijim i dugotrajnijim. Ako se dijete s fobijom nađe u blizini izvora straha, osjećaju se prestravljeno i gotovo nemoguće ih je utješiti.

Neke od češćih fobija, koje se mogu protegnuti i u odraslu dob: strah od pauka, miševa, igala, krvi, povraćanja, mraka, grmljavine, kostimiranih ljudi, zatvorenih prostora.

Literatura

  1. Barnes GG. Family therapy. In: Rutter M, Hersov L. Taylor E, eds. Child and Adolescent Psychiatry: Modern Approaches, London Blackwell Scientific Publications; 1994:946.
  2. Cheng K, Myers KM, Child and Adolescent Psychiatry: the Essentials: Pediatric Anxiety Disorders, 2011;103-120.
  3. Fonagy P. Evalutaing the Effectiveness of Interventions in Child Psychiatry. Can J Psychiatry; 1997;42: 584-594.
  4. Hibbs ED, Jensen PS, eds. Psychosocial Treatment for Child and Adolescent Disorders: Empirically Based Strategies for Clinical Practice. Washington, DC: American Psychological Association; 1996.
  5. Beesdo K, Bittner A, Pine D, et al. Incidence of Social Anxiety Disorder and the Consistent Risk for Secondary Depression in the First Three Decades of Life. Arch Gen Psychiatry. 2007;64:903-912
  6. Kearney CA, Sims KE, PursellCR, et al. Separation Anxiety Disorder in Young Children: a Longitudinal and Family Analysis. J Clin Child Adolesc Psychol. 2003;32:593-598
  7. Kaplan BJ, Sadock VA, eds. Comprehensive Textbook of Psychitatry. Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins; 2005.
  8. Josephson A. Family therapy. In: Lewis M, ed. Child and Adolescent Psychiatry: A Comprehensive Textbook. Philadelphia: Lippincott Williams & Wilkins; 2002:1036-1054.
  9. Kendall PC, ed. Child and Adolescent Therapy: Cognitive Behavioral Procedures. New York: Guilford Press; 2000.
  10. Masi G, Millepiedi S, Mucci M, et al. Generalized Anxiety Disorder in Referred Children and Adolescents. J Am Acad. Child Adolesc. Psychiatry. 2004;43:752-760.

 

OGLASI
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
GastalAndol PROIbuxin Rapid
OGLAS
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
Gastal
VIDEO GALERIJA
Video sadržaj trenutno nije dostupan.
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: