Danijel Reljić, dr. med. spec. urolog
Ivan Svaguša, dr. med., spec. urolog
Juraj Ahel , dr. med., spec. urolog
Josip Perković, dr. med., spec. urolog
Velimir Terzić, dr. med., spec. urolog
Tomislav Sović, dr. med., specijalist urolog
Danijela Grubišić Kadić, dr. med.
Željka Bifflin Heski , dr. med.
Sanja Macan Galetović , dr. med.
Lucija Jakelić , dr. med.
Ani Car, dr. med.
Nada Đurinek , dr. med.
06.02.2021.
Zadržavanje mokraće predstavlja nepotpuno pražnjenje mjehura ili prestanak mokrenja, a može biti akutno ili kronično. Retencija urina može se pojaviti i kod muškaraca i kod žena. Inkontinencija utječe na kvalitetu života, na fizičko, a pogotovo na psihičko zdravlje.
Uspjeh Kegelovih vježbi ovisi o mnogo faktora. Prije svega treba u obzir uzeti dob, druge bolesti, težinu, stres, inkontinencije i pravilno izvođenje samih vježbi. Ukoliko bolesnica pravilno izvodi Kegelove vježbe svaki dan, poboljšanje stres inkontinencije se može očekivati kroz 4 − 6 tjedana, do nekoliko mjeseci.
Većina naših bolesnika s kroničnom urinarnom infekcijom su bolesnici starije životne dobi, nerijetko nosioci urinarnih katetera - češće muškarci, rjeđe žene. Ponekad i onkološki bolesnici koji moraju imati razne stentove za derivaciju mokraće - poput “JJ“ endoproteza, PNS - perkutanih nefrostomija. Sva ta „urološka“ pomagala podloga su za urinarnu infekciju, pogotovo ako su ona trajna rješenja (doživotna) za bolesnike. Infekcija utječe na sluznicu mjehura u smislu vulnerabilnosti, smanjuje kapacitet mjehura, dolazi do povećanja frekvencije mokrenja i nerijetko do inkontinencije mokraće.
Ne možemo sa sigurnošću govoriti o postotku inkontinencije mokraće u ženskoj populaciji, ali broj tih pacijentica nije mali, pogotovo nakon ginekoloških operacija, onkoloških operacija, višekratnih poroda. Inkontinencija utječe na kvalitetu života, na fizičko, a pogotovo na psihičko zdravlje. Mislimo da bi i psiholog u timu bio više nego potreban vezano uz ovo pitanje.
U svakom slučaju sjedilački način rada utječe negativno na kontraktilnost stijenke mokraćnog mjehura, zbog izostanka povećanog abdominalnog tlaka uzrokovanog smanjenim fizičkim radom - sjedenje, ured…
Dijabetes je povezan s učestalim i recidivnim uroinfektima, a urinarne infekcije s većom učestalošću inkontinencije mokraće, pogotovo kod starijih i teže pokretnih bolesnika. S obzirom da je dijabetes povezan s oštećenjem živaca koji opskrbljuju urogenitalni sustav i s te strane utječe na inkontinenciju mokraće.
Zadržavanje mokraće predstavlja nepotpuno pražnjenje mjehura ili prestanak mokrenja, a može biti akutno ili kronično. Retencija urina može se pojaviti i kod muškaraca i kod žena. Učestalija je kod muškaraca kao posljedica BHP. Godišnja učestalost u žena je 3/100.000. A odnos žena i muškaraca je 1/13. Dobrovoljno mokrenje zahtijeva koordinaciju između mišića zdjeličnog dna, mokraćnog mjehura, uretre te centralnog i perifernog živčanog sustava. Poremećaj na bilo kojoj od ovih razina može dovesti do retencije urina. Najčešće komplikacije urinarne retencije su postrenalna akutna bubrežna insuficijencija, urinarna infekcija i sepsa. S obzirom na navedene komplikacije, smatramo da je nužno prvo obaviti urološki pregled kako bi se retencija urina dijagnosticirala postmikcijskim ultrazvučnim pregledom i riješila uretralnom kateterizacijom ili suprapubičnom cistostomijom. Po rješavanju retencije urina može se dalje nastaviti s proširenom dijagnostičkom obradom uzroka retencije urina u koju svakako spada i pregled po ginekologu.
Kod pacijenata kojima je učinjena radikalna prostatektomija indicira se uvođanje pelena kada se primjenom predložaka ne može osigurati dovoljna higijena i socijalno funkcioniranje (analogno tome, predlošci se uvode kada je bijeg mokraće takav da se bez njih ne može osigurati dovoljna higijena i socijalno funkcioniranje).
Urotrim se počinje koristiti kada simptomi prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura počnu značajnije narušavati kvalitetu života/socijalno funkcioniranje pacijenta.
Nakon započinjanja terapije solifenacinom, tegobe pacijenata se smanjuju nakon dva do četiri tjedna. Suhoća usta, u blažem obliku, se javila kod manjeg broja pacijenata, no nije bila razlogom odustajanja od terapije solifenacinom.
Urinarni kateter je cjevčica postavljena u mokraćni mjehur, čija je svrha odvođenje mokraće iz mjehura. U nekim slučajevima je kateter potrebno ostaviti dugo vremena (pa i doživotno) kako bi mokraća mogla otjecati. Postoje različiti načini pristupa skrbi i održavanju dugoročnih mokraćnih katetera. Duže vrijeme između promjena katetera povezano je s većim rizikom za razvoj urinarnih infekcija. Kod kateteriziranih bolesnika dnevni rizik za razvoj urinarne infekcije iznosi između 3% i 7%. Ukoliko bolesnik nosi kateter tjedan dana, rizik od bakteriurije povećava se na 25%, a ako je taj period mjesec dana rizik se povećava za čak do 100%. 10% bolesnika koji imaju bakteriuriju pokazat će simptome urinarne infekcije, a 3% od njih razvit će bakterijemiju. Iz ovih podataka vidljivo je kako će gotovo svi dugotrajno kateterizirani bolesnici razviti bakteriuriju. Preporuke urologa su da se trajni urinarni kateteri mijenjaju svaka 3 do 4 tjedna (individualizirani pristup bolesniku) kako bismo smanjili bakteriuriju, a time i urinarne infekcije kod kateteriziranih bolesnika.
Mogući uzroci da se vrećica urinarnog katetera ne puni - malpozicija katetera (balon katetera napuhan u prostatičnoj ili penilnoj uretri), vrlo slaba diureza (slaba hidracija pacijenta, kardijalna dekompenzacija, stenoza uretera - npl. prostate, debelog crijeva, mokraćnog mjehura, ginekološki npl., stanje nakon op. zahvata, radioterapije), tamponada mjehura, provjeriti je li cijev vrećice katetera ispravno umetnuta u kateter (bilo je slučajeva da su vozila HMP dovozili pacijente u hitnu urološku ambulantu radi ”zaštopanog katetera”, a cijev vrećice je bila izvučena!).
Svakako uzeti anamnezu i pogledati pacijenta! UZV ako je moguće. Ako su prisutni znakovi retencije (vidljiv distendiran mokraćni mjehur), postaviti urinarni kateter ili uputiti pacijenta u hitnu službu/urologija.
Ako nema kliničkih znakova retencije, ako postoje kardijalne tegobe u anamnezi, zaduha, otečenost nogu (često i otečenost skrotuma obostrano!) onda uputiti pacijenta u hitnu službu/interna.
Ovisno o veličini i količini bubrežnih kamenaca, ali minimalno jednom godišnje, a u slučaju većeg broja konkremenata ili obostrane litijaze, barem svakih 6 mjeseci (govorimo o bolesnicima koji ne pristaju na nikakav operacijski ili ESWL tretman u asimptomatskim fazama). U slučaju tegoba (bolovi, hematurije, anurija - kontrola urologa hitno).
Spontana ekspulzija mokraćnog konkrementa se može ponekad očekivati kod konkremenata veličine 5 do 7 mm. Mogućnost spontanog izmokravanja konkremenata ovisi o više faktora: položaju konkrementa unutar mokraćnog sustava, samoj anatomiji mokraćnog sustava te izgledu i vrsti mokraćnog kamenca.