x
x

Učinkovito liječenje levetiracetamom – prikaz slučaja

  Izv. prof. dr. sc. Maša Malenica, dr. med., specijalist pedijatar, supspecijalist neuropedijatar

  04.08.2016.

S obzirom na vrlo nisku učestalost nuspojava, odličnu podnošljivost i odsustvo interakcije s drugim antiepilepticima levetiracetam je postao lijek izbora za juvenilnu mioklonu epilepsiju.

Učinkovito liječenje levetiracetamom – prikaz slučaja

Uvod

Najčešći oblik idiopatske generalizirane epilepsije, juvenilna mioklona epilepsija (JME) je upravo jedan od lako prepoznatljivih oblika epileptičkih sindroma uz izuzetno dobar odgovor na terapiju levetiracetamom.

Uspostava kontrole epileptičkih napadaja zajednički je cilj neurologa i bolesnika s epilepsijom. Pravilan izbor prvog antiepileptičkog lijeka (AEL) vrši se prema preporukama Internacionalne lige protiv epilepsije (od eng. Internacional league against epilepsy, ILAE), a za određene vrste epilepsija i epileptičkih sindroma možemo gotovo sa sigurnošću postaviti dijagnozu već prema pojavnosti i semiologiji napadaja. Na sreću najčešći oblik idiopatske generalizirane epilepsije, juvenilna mioklona epilepsija (JME) je upravo jedan od lako prepoznatljivih oblika epileptičkih sindroma uz izuzetno dobar odgovor na terapiju levetiracetamom. Kao diferencijalna dijagnoza JME u obzir dolazi progresivna mioklona epilepsija s početkom u adolescenciji ili drugi oblici idiopatskih generaliziranih epilepsija u adolescenciji. Uzevši u obzir vrlo nisku učestalost potonje navedenih oblika epilepsije, prva epizoda generaliziranih toničko-kloničkih napadaja u adolescenata smatra se JME (1). S obzirom na vrlo nisku učestalost nuspojava, odličnu podnošljivost i odsustvo interakcije s drugim antiepilepticima levetiracetam je postao lijek izbora za ovaj česti oblik epilepsije (2).

Prikaz bolesnice

Nakon završene neurološke obrade postavili smo dijagnozu juvenilne mioklone epilepsije te je započeta terapija levetiracetamom u inicijalnoj dozi od 250 mg te uz postupno titriranje do završne doze od 1000 mg dnevno (podijeljeno u dvije dnevne doze)

Djevojka u dobi 17 godina javila se na pregled neuropedijatra radi novo nastale nespretnosti. Naime, navodi da joj u zadnjih nekoliko mjeseci u jutarnjim satima često ispadaju predmeti iz ruku, a ponekad se i nađe na podu bez da se spotaknula o neki predmet. Ispadanje predmeta iz ruku se javlja nakon što osjeti kao da kroz nju „prođe struja“ i tada gubi kontrolu nad rukama. Do sada je bila sasvim zdrava, pohađa gimnaziju kao odličan učenik i bavi se sportom. Napomenula je gubitak svijesti pred utakmicu nakon cjelonoćnog puta autobusom.

Već nakon dobrih anamnestičkih podataka (mioklonije u adolescentskoj dobi kao i moguće afebrilne konvulzije nakon slabo prospavane noći) uz uredan neurološki status posumnjali smo na JME. Dijagnozu smo potvrdili nalazom elektroencefalografije (EEG) na kojem su se vidjeli generalizirani šiljci i šiljak val kompleksi frekvencije 3-6Hz, jače izraženi na fotostimulaciju. Nalaz MR mozga po protokolu za epilepsije bio je sasvim uredan kao i sva ostala hematološko-biokemijska obrada. Nakon završene neurološke obrade postavili smo dijagnozu juvenilne mioklone epilepsije te je započeta terapija levetiracetamom u inicijalnoj dozi od 250 mg te uz postupno titriranje do završne doze od 1000 mg dnevno (podijeljeno u dvije dnevne doze). Djevojka je već pri dozi od 500 mg dnevno prestala imati jutarnje mioklone napadaje, a kod doze 1000 mg levetiracetama dnevno došlo je do potpune normalizacije nalaza EEG-a. Terapiju levetiracetamom sada prima unazad dvije godine bez ikakvih nuspojava, bez recidiva napadaja i uz uredan nalaz EEG-a. Preporučamo nastavak terapije levetiracetamom u dozi 1000 mg dnevno te daljnje titriranje doze ovisno o kliničkoj slici i nalazu EEG-a.  

Rasprava

Imajući na umu preporučeno cjeloživotno uzimanje antiepileptičkog lijeka odabir levetiracetama koji ima značajno manje nuspojava, lakše se podnosi čak i u vrlo visokim dozama, ne zahtijeva kontrolu nivoa lijeka i ima odličnu učinkovitost u kontroli napadaja kod JME se preporuča kao prvi izbor.

Adolescentska dob, jutarnji napadaji semiologije mioklonih napadaja osobito gornjim ekstremitetima, provocirani manjkom sna patognomonični su upravo za JME. Osim mioklonih trzajeva koji se javljaju u svih bolesnika s JME, javljaju se i generalizirani toničko-klonički napadaji kao i apsans napadaji u do trećine bolesnika. Juvenilna mioklona epilepsija je klasificirana kao idiopatska generalizirana epilepsija no s obzirom na jasnu povezanost s nekoliko genetskih mehanizama (poput gena EFHC1, GABRA1 i CLCN2) preporučeno je da se svrsta u elektrokliničke sindrome nepoznatog uzroka s visokom vjerojatnošću kompleksnog genskog defekta (3). Podjednako zahvaća oba spola. Iz neurološke obrade očekujemo uredan nalaz MR mozga po protokolu za epilepsije, dok je nalaz EEG-a tipičan s generaliziranim šiljak val kompleksima frekvencije 3-6Hz, osobito na intermitentnu fotostimulaciju. U 80% slučajeva se po prestanku uzimanja terapije javlja recidiv napadaja  te se preporuča višegodišnje čak i cjeloživotno uzimanje terapije (4). Prema mnogim studijama u 41-88% bolesnika došlo je do kontrole napadaja koristeći valproat (5). Izuzetno je važno napomenuti zabranu korištenja valproata u osoba ženskog spola, te s bolesnikom prije započinjanja upravo ove terapije razgovarati o mogućim nuspojavama poput porasta tjelesne mase, gubitka kose, tremora, lezije jetre i potrebe kontrole nivoa lijeka u krvi. Imajući na umu preporučeno cjeloživotno uzimanje antiepileptičkog lijeka odabir levetiracetama koji ima značajno manje nuspojava, lakše se podnosi čak i u vrlo visokim dozama, ne zahtijeva kontrolu nivoa lijeka i ima odličnu učinkovitost u kontroli napadaja kod JME se preporuča kao prvi izbor (6). S obzirom na sve navedeno a osobito s obzirom na sigurnosni profil levetiracetam se preporuča kao inicijalna monoterapija za JME (7-9).

Zaključak

Adolescentska dob, jutarnje mioklonije i mogući prvi generalizirani toničko-klonički napadaj nakon slabije prospavane noći gotovo sa sigurnošću upućuju na juvenilnu mioklonu epilepsiju. Učinkovitost levetiracetama je izvrsna za kontrolu napadaja kod juvenilne mioklone epilepsije i upravo se zbog odlične podnošljivosti preporuča za adolescente koji ionako teško prihvaćaju dijagnozu epilepsije (10).

Do sada provedene studije kao i naše iskustvo u primjeni levetiracetama govori u prilog izbora levetiracetama kao prvog lijeka za terapiju juvenilne mioklone epilepsije.

Literatura

  1. Genton P, Thomas P, Kasteleijn-Nolst Trenite DG, Medina MT, Salas-Puig J. Clinical aspects of juvenile myoclonic epilepsy. Epilepsy Behav.2013;28(1):8-14.
  2. Mantoan L, Walker M. Treatment options in juvenile myoclonic epilepsy. Curr Treat Options Neurol.2011;13(4):355-70.
  3. Berg AT, Berkovic SF, Brodie MJ, et al.Revised terminology and concepts for organization of seizures and epilepsies: report of the ILAE Commision on Classification and Terminology, 2005-2009. Epilepsia 2010;51:676.
  4. Faught E. Epilepsy case studies. Neurol Clin2006;24(2):291-307.
  5. Auvin S. Treatment of juvenile myoclonic epilepsy.CNS Neurosci Ther.2008;14(3):227-33.
  6. Kashipazha D, Nejad SEM, Sadr F, Tarahomi S, Sadr S.Comparison of levetiracetam with sodium valproate in controlling seizure in patients suffering from juvenile myoclonic epilepsy.Jentashapir J Health Res.2014;5(4):e21875.
  7. Tan MJ, Appleton RE. Efficacy and tolerability of levetiracetam in children aged 10 years and younger: a clinical experience.Seizure. 2004;13:142–5.
  8. Lagae L, Buyse G, Ceulemans B. Clinical experience with levetiracetam in childhood epilepsy: an add-on and mono-therapy trial. Seizure. 2005;14:66–71.  
  9. Fattore C, Boniver C, Capovilla G, et al. A multicenter, randomized,placebo-controlled trial of levetiracetam in children and adolescents with newly diagnosed absence epilepsy. Epilepsia.2011;52:802–9.
  10. Gambardella A, Labate A, Colosimo E, Ambrosio R, Quattrone A. Monotherapy for partial epilepsy: focus on levetiracetam. Neuropsychiatr Dis Treat 2008:4(1) 33–38