x
x

Sindrom nemirnih nogu - zanemaren problem

  Đurđica Kesak-Ursić, dr. med., specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije

  16.05.2006.

Sindrom nemirnih nogu ("restless legs syndrome" - RLS) opisan je prvi put još prije tristotinjak godina, a u bližoj medicinskoj prošlosti detaljno ga je opisao Ekbom prije šezdesetak godina. Sindrom je karakteriziran parestezijama i dizestezijama, neizdrživim nagonom na pokretanje ekstremiteta i motoričkim nemirom. Sindrom nemirnih nogu pojavljuje se u mirovanju i pretežno uvečer pri ležanju u krevetu, a osjećaj olakšanja nastupa pomicanjem uda ili hodanjem. Iako se vrlo često javlja u populaciji (procjena je od 2-15%), sindrom je nerijetko neprepoznat ili potpuno zanemaren, što može dovesti do psihičkih i emocionalnih poremećaja.

Sindrom nemirnih nogu - zanemaren problem
Sindrom nemirnih nogu može uzrokovati jak poremećaj kvalitete života poremećajem spavanja, nesanicu i poremećaj početka sna.

Praktički nije zabilježen slučaj vitalnog ugrožavanja uzrokovan tim sindromom, što djelomice može objasniti njegovo zanemarivanje, a veća pažnja mu se pridaje tek u zadnjih petnaestak godina, kada je medicinska zajednica prepoznala važnost postizanja optimalnog zdravlja i kvalitete života. RLS može uzrokovati jak poremećaj kvalitete života poremećajem spavanja, nesanicu i poremećaj početka sna. Sindrom se može javiti u svim dobnim skupinama, vrlo rijetko prije tridesete godine života, iako je mnogo češći u starijih od 50 godina. Ponekad se češće javlja u pojedinim obiteljima. Tipično simptomi se s vremenom pogoršavaju, a faze remisije skraćuju.

Kriteriji za postavljanje dijagnoze

Iako u RLS-u primarno postoji senzorna abnormalnost, gotovo uvijek producira motoričke znakove. Dijagnoza se postavlja prema postojanju 4 kriterija utvrđenih po "International RLS Study Group and the National Institutes of Health RLS workshop": 1. neizdrživi nagon za pokretanjem nogu (akatizija fokusirana na noge), a taj nagon je obično povezan s neugodnom senzacijom parestezija koje pacijenti opisuju kao osjećaj nekakve aktivnosti duboko u nogama;

2. privremeno olakšanje s pomicanjem nogu;

3. nastanak ili pogoršanje tegoba tijekom mirovanja ili inaktiviteta;

4. pogoršanje ili nastup tegoba uvečer ili noću.

Simptomi bolesti

Nagon za pokretanjem udova nije nesvjesna navika. Pojavljuje se epizodično, kad se pojavi traje nekoliko minuta dok bolesnik se izvrši radnje koje smanjuju tegobe, ali iako se simptomi smanje nakon pokreta, neugodan osjećaj često se vrati odmah nakon prekida pokreta. Poremećaj je obično povezan s nogama i to simetrično, ali može se javiti i na rukama, pa čak i u području trupa. Kod gotovo svih pacijenata pojavljuje se i periodičko gibanje udova u snu (PLMS): stereotipni, periodički pokreti koji se tipično sastoje od fleksije skočnih zglobova, koljena i kuka.

Patofiziologija

RLS se većinom javlja kao primarni, idiopatski oblik, a patofiziologija poremećaja je nejasna. Pojedina ispitivanja povezuju RLS s postojanjem dopaminergičkih abnormalnosti, ali nije dokazana povezanost Parkinsonove bolesti, dok druga istraživanja govore o deficitu željeza u mozgu. Kao sekundarni oblik nastaje uz sideropeničnu anemiju, oštećenje bubrežne funkcije, reumatoidni artritis te u trudnoći. Čest je uz proširene vene nogu, polineuropatiju osobito dijabetičkog tipa, te uz radikulopatiju uzrokovanu degenerativnim promjenama kralješnice. U obzir moramo uzeti i jatrogeni RLS, povezan s uzimanjem lijekova kao što su antagonisti dopamina, triciklički antidepresivi, litij, H2 blokatori, jer oni mogu utjecati na pojavu ili recidiv RLS, te ih u slučaju simptoma treba pokušati izostaviti u liječenju.

Pregled bolesnika

Osobe s RLS žale se na umor, poremećaj sna, smanjenu koncentraciju i psihomotornu agitaciju, a neki oboljeli mogu istovremeno patiti i od depresije i RLS-a.

Ne postoji dijagnostički test za RLS, te se dijagnoza postavlja na temelju subjektivnih simptoma i ranije navedenih kriterija. Sve pacijente sa simptomima RLS treba pregledati uzimajući u obzir i mogućnost varikoziteta nogu, periferne neuropatije i mijelopatije. Laboratorijski pregled uključuje KKS, urea, kreatinin, GUK, TSH, feritin i folate, te daljnja obrada u slučaju potvrđene neuropatije. U slučaju potrebe, može se učiniti i elektromioneurografija, ali u većine pacijenata nije potrebna opsežna obrada. Osobe s RLS žale se na umor, poremećaj sna, smanjenu koncentraciju i psihomotornu agitaciju. Ti simptomi mogu biti prepoznati kao depresija ili nesanica. Neki oboljeli mogu istovremeno patiti i od depresije i RLS-a, a zadnja podaci govore da ta povezanost nije slučajna: pitanje je da li RLS uzrokuje depresiju ili depresija uzrokuje RLS, ili zajednički mehanizam uzrokuje oboje? RLS uzrokuje kronični gubitak sna više nego u gotovo bilo kojem drugom stanju. Utječe na smanjenje kvalitete života kao i neke druge teže kronične bolesti (hipertenzija, depresija, zatajenje srca i slično).

Liječenje

Da bi smanjili tegobe, važno je kod sekundarnog oblika liječiti osnovnu bolest, a i fizikalna terapija se pokazala vrlo korisnom.

Na žalost, još ne postoje algoritmi za medikamentozno liječenje RLS: kod manjeg broja bolesnika dopamin agonosti, kao što je ropinirol, dovode do poboljšanja stanja, a pokušalo se i raznim antidepresivima, antikolvuzivima kao gabapentinom, te raznim drugim lijekovima koji generalno govoreći nisu kod većeg broja pacijenata doveli do značajnog poboljšanja. Iz vlastitog iskustva mogu reći da sindrom nemirnih nogu nije rijetka pojava u fizijatrijskoj ambulanti, ali na žalost naša medicinska javnost nije dobro ili nije uopće upoznata s postojanjem tog sindroma. Vidjela sam više primjera primarnog oblika sindroma, ali i sekundarnog uz proširene vene, reumatoidni artritis, dijabetičku polineuropatiju i uz radikulopatiju nogu, jer su te bolesti često razlog zbog kojeg bolesnik odlazi specijalisti fizikalne medicine ili rehabilitacije. Da bi smanjili tegobe, važno je kod sekundarnog oblika liječiti osnovnu bolest, a i fizikalna terapija se pokazala vrlo korisnom. Svi oblici elektroprocedura (ukoliko nisu kontraindicirani kao kod varikoziteta nogu), koji poboljšavaju cirkulaciju kao interferentne struje, dijadinamske struje, elektromagnetoterapija te galvanizacija koja je vrlo korisna kod oštećenja živaca nogu mogu poboljšati stanje, a osobito korisnom se pokazala limfna drenaža nogu nakon koje su praktički svi bolesnici osjetili ublaženje tegoba.

Literatura:

1. Jajić I. Sindrom nemirnih nogu. Reumatologija (Medicinska knjiga Zagreb).1995;670-671.
2. Adler H.C. Clinical Presentation and Diagnosis of Restless legs Syndrome. From Medscape Neurology ? 7 (1): 2005. Medscape
4. Picchietti D, Winkelman JW. Restless Legs Syndrome, Periodic Limb Movements in Sleep, and Depression. Sleep. 2005;28(7):891-898.

OGLASI
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
Andol PROGastalIbuxin Rapid
OGLAS
Upućujemo zdravstvene radnike na posljednji cjelokupni sažetak opisa svojstava lijeka na PLIVAmed.net-u.
Gastal
ONLINE TEČAJ

Pristupite online
testiranju: