x
x

Frekvencija srca predviđa preživljenje i funkciju mozga nakon aresta

  David Čičić, dr. med.

  23.10.2014.

Prisutnost sinus bradikardije tijekom terapijske hipotermije povezana je s 50-60% manjom smrtnošću unutar 180 dana od nastanka izvanbolničkog kardijalnog aresta, tvrdi istraživanje prezentirano na godišnjem skupu Udruženja za akutnu kardiovaskularnu skrb (Acute Cardiovascular Care Association) Europskog kardiološkog društva (European Society of Cardiology).

Frekvencija srca predviđa preživljenje i funkciju mozga nakon aresta

Istraživanje je obuhvatilo 234 komatoznih bolesnika liječenih u jedinici intenzivnog liječenja između 2004. i 2010. godine, koji su preživjeli izvanbolnički kardijalni arest i koji su podvrgnuti standardnom protokolu 24-satne terapijske hipotermije. Bolesnici su stratificirani s obzirom na postojanje ili odsutnost sinus bradikardije, definirane kao frekvencija srca manja od 50 otkucaja u minuti. Kao primarni ishod je promatrana stopa smrtnosti nakon 180 dana od aresta.

Stopa smrtnosti nakon 180 dana od aresta je bila 62% manja (17%) kod bolesnika sa sinus bradikardijom prisutnom tijekom terapijske hipotermije u odnosu na  bolesnike bez sinus bradikardije (38%). Sinus bradikardija je ostala neovisan prediktor manje smrtnosti (50%) čak i nakon analize poznatih čimbenika zabune (dob, spol, komorbiditet, osvjedočeni kardiopulmonalni arest i rana reanimacija svjedoka).

Sinus bradikardija je prema istraživanju bila također povezana s boljim neurološkim statusom 180 dana nakon aresta.

„Mnogo se raspravlja o definiranju kriterija za identifikaciju pacijenata koje bi trebali prestati liječiti kada je vegetativno stanje neizbježno. Ne smijemo odustati od pacijenata koji još imaju šanse, stoga je ovo područje u kojem moramo biti vrlo sigurni. Naši rezultati pružaju rani pokazatelj pacijenata koji bi mogli imati dobar ishod. Nadamo se da ćemo u budućnosti biti sposobni, u kombinaciji s drugim metodama, razlučiti između osoba s vrlo dobrom i vrlo lošom prognozom kako bi mogli odrediti prioritete u raspolaganju resursima za intenzivno liječenje,“ zaključuje dr. Jakob Hartvig Thomsen, glavni autor istraživanja.