x
x

Gdje je dječja psihijatrija danas u Hrvatskoj?

  prof. dr. sc. Dubravka Kocijan Hercigonja, dr. med., specijalist psihijatar

  24.06.2012.

Iako se svi stručnjaci mentalnog zdravlja slažu da u najvećem dijelu psiholoških problema odraslih korijene nalazimo u djetinjstvu, analiza organizacije pomoći djeci i mladima ukazuje na probleme koji su izraz brojnih čimbenika.

Gdje je dječja psihijatrija danas u Hrvatskoj?

• Problemi proizlaze iz nedovoljnog razumijevanja i poznavanja specifičnosti dječje psihijatrije i psihijatrije mladih, pa i od strane psihijatara koji se bave odraslom psihijatrijom, a najvećim dijelom odnose se na kadrovske i prostorne normative
• Problemi proizlaze i iz otežane suradnje sa roditeljima te ovisnosti stručnjaka o roditeljskim odlukama i prihvaćanju terapije. Vrlo često povod za traženje pomoći za dijete od strane roditelja razni su aktualni problemi sa kojima se roditelji sučeljavaju kao npr. problemi u školi ili u ponašanju. Očekivanja roditelja su brzo rješavanje problema, odnosno uklanjanje simptoma kod čega minimaliziraju svoju ulogu, te ukoliko se to ne desi prekidaju terapiju ili odlaze od stručnjaka do stručnjaka.
• Etički problemi vezani uz rad sa djecom vrlo su bitan čimbenik te često postavljaju pred stručnjaka dileme gdje su prava roditelja, a gdje prava djece.

Činjenica je da postoji sve veći broj djece i mladih sa brojnim psihološkim problemima te često u nedostatku educiranih stručnjaka za djecu i mlade pojavljuju se brojni nedovoljno educirani stručnjaci koji ne prepoznaju psihopatologiju, te koriste razne terapijske tehnike koje ne samo da nisu učinkovite već i produbljuju probleme.

U Hrvatskoj danas imamo više od 20 psihijatara sa užom specijalnošću iz dječje i adoles¬centne psihijatrije, psihijatara koji se u punom ili djelomičnom radnom vremenu bave dječjom populacijom, psihologa i specijalnih pedagoga koji su svoje osnovno znanje dopunili brojnim edukacijama te efikasno rade sa djecom, međutim gledajući prema geografskoj raspodijeljen¬osti u najvećem dijelu nalaze se na području Zagreba. U ostalim regijama u Hrvatskoj postoje manji odjeli ili dnevne bolnice, ali koje svojim kapacitetima ne zadovoljavaju potrebe djece. Postoje i pojedini stručnjaci u većim mjestima u Hrvatskoj, ali koji su u svom radu usamljeni radi nepostojanja mreže i organizacije međusobnih razmjena kako iskustava tako i neophodne supervizije. Opterećeni brojem pacijenata čak ne uspijevaju sudjelovati na rijetkim organiziranim skupovima.

Zaključno se može reći da ne postoji dovoljno razumijevanja za probleme dječje i adolescentne psihijatrije, ne postoji organizaciona mreža pružanja pomoći, dodatne edukacije u zavisnosti su od potreba i mogućnosti pojedinaca najčešće ne podržavane od njihovih institucija.

Rad prezentiran na 2. hrvatskiom kongresu o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji održanom od 9. do 11. veljače, 2012. godine u Zagrebu.

http://www.psihijatrija-prevencijairehabilitacija.com/program.html