x
x

Zašto su neke masne kiseline štetne, a druge protektivne

  20.10.2011.

Nova epidemija razvijenog svijeta, debljina, posljedica je tzv. zapadnjačkog načina prehrane, bogatog mastima. No nisu sve masti jednake. Zasićene masti životinjskog porijekla, poput svinjske masti i maslaca su značajno povezane s neželjenim štetnim učincima, dok nezasićene i polinezasićene masti porijeklom iz biljaka i ribe, imaju protektivan učinak na zdravlje odnosno mogu smanjiti rizik od pojave kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa.

Zašto su neke masne kiseline štetne, a druge protektivne

Postavlja se pitanje zašto je učinak zasićenih i nezasićenih masti dijametralno suprotan.

Moguće objašnjenje nudi skupina američkih znanstvenika. Naime, zasićene masne kiseline, poput palmitinske, predstavljaju snažne aktivatore Jun kinaza (JNK), ključnih regulatornih molekula uključenih u razvoj dijabetesa tipa 2, inzulinske rezistencije, debljine i ateroskleroze. S druge strane, nezasićene masne kiseline, kao palmitoleična kiselina (POA) i eikozapentaenoična kiselina (EPA) ne samo da ne aktiviraju JNK već blokiraju aktivaciju JNK putem palmitinske kiseline.

Palmitinska kiselina i POA razlikuju se u molekularnoj strukturi odnosno u prisustvu jednostruke nezasićene veze koju ima POA. Dokazano je i da je protočnost stanične membrane smanjena kad su u membranu uključene zasićene masne kiseline, koje sadrže rigidne ugljikohidratne repove, a kad su uključene nezasićene kiseline protočnost membrane se povećava.

Znanstvenici su također identificirali c-Src, tirozin kinazu povezanu s membranama, kao molekulu odgovornu za aktivaciju JNK palmitinskom kiselinom i ostalim zasićenim masnim kiselinama. Također je otkriveno da zasićene masne kiseline "guraju" c-Src u membranu, gdje se pretvara u aktivirani oblik što na kraju vodi prema aktivaciji JNK, a POA i EPA sprečavaju sve navedene membranske promjene.

Trenutno se polinezasićene masne kiseline, poput EPA i strukturno sličnih omega-3 masnih kiselina koriste u liječenju povišenih vrijednosti kolesterola u krvi, a također bi mogle biti učinkovite i u liječenju ili prevenciji dijabetesa tipa 2.

Izvor: Cell