x
x

Mikrobiološka dijagnostika infekcija uzrokovanih U. urealyticum i M. hominis

  25.05.2023.

Samo četiri od dvije stotine vrsta bakterija razreda Mollicutes klinički su značajne za čovjeka: Mycoplasma pneumoniae, Mycoplasma genitalium, Mycoplasma hominis i Ureaplasma urealyticum. Budući da urogenitalne mikoplazme i ureaplazme koloniziraju i inficiraju mokraćni i spolni sustav ljudi, klinički uzorci za mikrobiološku dijagnostiku uzimaju se u skladu s kliničkom slikom pacijenta

Mikrobiološka dijagnostika infekcija uzrokovanih U. urealyticum i M. hominis

Glavna morfološka karakteristika mikoplazmi je varijabilnost oblika zbog nepostojanja stanične stijenke. Značajna posljedica manjka stanične stijenke je urođena rezistencija na beta laktamske antibiotike. Ono što mikoplazme i ureaplazme čini specifičnima jest sposobnost kolonizacije urogenitalnog sustava čovjeka bez izazivanjama infekcije, kako u novorođenačkoj, tako i u odrasloj dobi. Novorođenčad dolazi u kontakt prilikom prolaska kroz porođajni kanal kolonizirane majke. U odraslih osoba kolonizacija može nastati spolnim kontaktom, što ovisi o dobi, upotrebi kontracepcijskih sredstava, promjenama u sastavu urogenitalne mikrobiote u trudnoći i menopauzi, ali i rasnim te socio-ekonomskim faktorima.

Cilj rada: Odrediti učestalost infekcija uzrokovanih M. hominis i U. urealyticum u KBC-u Split od 1.1.2020. do 31.12.2020. te odrediti osjetljivost navedenih izolata na antibiotike u istom periodu.

Materijali i metode: Istraživanje je obuhvatilo podatke o pacijentima s dokazanom M. hominis ili U. urealyticum u navedenom razdoblju. Podatci su prikupljeni u Kliničkom zavodu za mikrobiologiju i parazitologiju, Kliničkog bolničkog centra (KBC) Split. Kao dijagnostička metoda koristio se komercijalni set za kultivaciju urogenitalnih mikoplazmi MYCOFAST RevolutioN, podijeljen u dvije faze testiranja.

Rezultati: Klinički zavod za mikrobiologiju i parazitologiju u Splitu zaprimio je 638 uzoraka iz urogenitalnog trakta sumnjivih na infekciju urogenitalnimi mikoplazmama. Od toga je u 7% (ukupno 45 uzoraka) dokazana U. urealyticum te u 0,5% (ukupno 3 uzorka) M. hominis. Ureaplazme najčešće uzrokuju infekcije spolnog sustava i to u žena u generativnoj dobi. Većina testiranih izolata ureaplazmi bila je osjetljiva na doksicikin (94,4%), eritromicin (82,9%), moksifloksacin (80,5%), levofloksacin (77,8%) i tetraciklin (76%), a rezistentnana klindamicin (95,8%). Zbog malog broja mikoplazmi testiranih na antibiotike, uzorak nije repre-zentativan za statističku analizu osjetljivosti izolata na antibiotike.

Zaključci: Rezultati ovoga istraživanja ukazuju na najveću pojavnost urogenitalnih mikoplazmi u žena reproduktivne dobi, što naglašava značaj rane dijagnostike i liječenja, kako bi se pravodobno spriječile komplikacije u trudnoći i postpartalnom razdoblju. Iako je većina izolata dobro osjetljiva na tetracikline i makrolide, potrebno je stalno testiranje osjetljivosti izolata na antibiotike zbog sve veće pojave i rasta rezistencije u svijetu.

Tina Kavelj, Anita Novak