x
x

Samosvijest, jastvo i empatija u normalnom i poremećenom umu

  14.03.2023.

Specifičnost ljudi u odnosu na druga živa bića jest u našoj svjesnosti svojega bivstvovanja u svijetu kao osoba s određenom prošlošću, specifičnim doživljajem sadašnjosti i različitim mogućnostima i očekivanjima od budućnosti.

Samosvijest, jastvo i empatija u normalnom i poremećenom umu

Jastvo (self), samosvijest, um, duša/psiha i empatija su složeni multidimenzionalni konstrukti vrlo različito definirani u različitim neuro-znanstvenim i humanističkim disciplinama. Um i duša mogu se opisati kao mentalna strujanja imaginacija, predodžbi, ideja, koncepata, emocija, osjećaja, potreba, želja, ciljeva i ambicija, a koja mogu biti svjesna i nesvjesna. Neuralne mreže u mozgu stvaraju slike i mape svijeta, tijela i ponašanja na temelju osjetilnih vizualnih, auditivnih, taktilnih, okusnih i visceralnih informacija. Jastvo je konstrukt našega uma i njegovih relacija s drugima, a može se definirati kao multidimenzionalni set shema ili struktura jastva; dobri ja – loši ja; stvarni self/ja – lažni self/ja; privatni self/ja – javniself/ja; ne-ja – aktualni self/ja – idealni ja/self; poželjni ja kakav bih trebao biti – mogući ja – neželjeni ja; individualni self – kolektivni self – intergeneracijski self – globalni/humanistički self – kozmički self, itd. Empatija se najčešće definira kao sposobnost suosjećanja i razumijevanja stanja uma druge/ih osobe/a uz očuvanu svijest o sebi, ali ona je i mnogo više od toga. Složena interakcija između samosvijesti, jastva i empatije oblikuje ljudski um i u zdravlju i u bolesti.

I u zdravlju i u bolesti jastvo se očituje kroz doživljaj vitalnosti/životnosti ega, aktivnosti ega, konzistencije/koherentnosti ega, granica ega i ego identiteta. U kliničkoj psihopatologiji poremećaji jastva/sebstva svrstavaju se u 4 kategorije a to su: 1. poremećaji svjesnosti vlastitog postojanja i aktivnosti, 2. poremećaji koherencije jastva, 3. poremećaji kontinuiteta jastva i vlastitog identiteta, 4. poremećaj granica jastva. Složenost, stabilnost i fragilnost procesa jastva i interakcija s kontekstualnim i doživljajnim elementima ima značajnu i specifičnu ulogu u patogenezi i održavanju mentalnih poremećaja. Različiti terapijski pristupi i modaliteti u psihijatriji, ali i u personaliziranoj medicini općenito temelje se na specifičnostima interakcije samosvijesti, jastva i empatije kod različitih bolesnika. U predavanju se daje prikaz specifične psihopatologije samosvijesti, jastva i empatijske erozije u različitim duševnim poremećajima.

Miro Jakovljević