x
x

Kirurško rješavanje mikotičnih aneurizmi abdominalne aorte

  06.01.2023.

Morbiditet i mortalitet je značajni nakon kirurškog rješavanja mikotičnih aneurizmi abdominalne aorte. Informacije o dijagnozi i liječenju mikotične aneurizme aorte su ograničene, uz izostanak konsenzusa. Mnogi bolesnici podvrgnuti rekonstrukciji mikotične aneurizme aorte umiru tijekom operacije, a oni koji imaju rupturu pod posebno su visokim rizikom.

Kirurško rješavanje mikotičnih aneurizmi abdominalne aorte

Ne postoji konsenzus o optimalnom liječenju bolesnika s mikotičnim aneurizmama aorte, koje čine manje od 1 % svih aneurizmi aorte, primjećuju LeMaire i sur. (Baylor College of Medicine, Houston, Texas, USA). Oslanjajući se na prospektivno održavanu bazu podataka o kirurgiji aorte u svojoj ustanovi, taj se tim se osvrnuo na tri desetljeća vrijedne rezultate. Identificirali su 75 bolesnika (srednja dob, 68 godina) koji su bili podvrgnuti kirurškoj rekonstrukciji mikotične aneurizme aorte između 1992. i 2021. 96% bolesnika imalo je simptome, 35 % imalo je rupturu, a 85 % je podvrgnuto hitnoj rekonstrukciji. 81% bolesnika podvrgnuto je otvorenom zahvatu, a ostali endovaskularnom ili hibridnom zahvatu. Baza podataka bilježi nekoliko pomoćnih tehnika specifičnih za infekciju, uključujući transplantate natopljene rifampinom (16 bolesnika), režnjeve peteljkastim omentumom (21 bolesnik) i katetere za ispiranje antibioticima (osam bolesnika).

20% bolesnika umrlo je tijekom operacije, uključujući 10/26 (38 %) bolesnika kod kojih je arta rupturirala. Moždani udar, paraplegija ili parapareza i zatajenje bubrega koji su zahtijevali dijalizu bili su rijetki (<5 %). 87% od 60 rano preživjelih otpušteno je na dugotrajnu antibiotsku terapiju. Procijenjene stope preživljenja nakon dvije, šest i deset godina iznosile su 56 %, 39 % i 27 %.

Autori naglašavaju da je važno rano identificirati mikotične aneurizme i rekonstruirati ih prije rupture, jer to može optimizirati šanse za preživljenje. Prema njihovom iskustvu, otkriveno je da i otvoreni i endovaskularni pristup igraju ulogu u liječenju mikotičnih aneurizmi aorte. Tijekom otvorenih operacija cilj je temeljito uklanjanje cijelog inficiranog tkiva aorte i nadomještanje transplantatom tkiva ili sintetičkog transplantatom natopljenim antibioticima. Autori dodaju da su, s obzirom na rijetkost mikotičnih aneurizmi aorte, potrebne dodatne studije, posebno one koje uključuju nekoliko velikih centara, kako bi se bolje moglo razumjelo kako odabrati najbolju strategiju liječenja za pojedinne bolesnike. Istraživači napominju da su primijenili "liberalnu definiciju" za mikotičnu aneurizmu aorte, što je rezultiralo heterogenom skupinom bolesnika. Nadaju se da njihova studija pruža podatke koji će pomoći drugim kirurzima da razgovaraju s bolesnicima i članovima njihovih obitelji o mogućnostima liječenja i rizicima da bi izabrali prikladnu strategiju liječenja.

Goran Augustin