Wu i sur. iz bolnice Zhujiang Južnog medicinskog sveučilišta u Kini prospektivno su usporedili ishode 31 bolesnika podvrgnutog hepatektomiji uz pomoć navigacijskog sustava potpomognutog proširenom stvarnošću (AR-ANS) zbog hepatolitijaze i 46 bolesnika koji su bili podvrgnuti konvencionalnoj laparoskopskoj hepatektomiji. Dvije su skupine bile slične po dobi, spolu, testovima jetrene funkcije i vrsti hepatektomije. Svi bolesnici bili su podvrgnuti prijeoperacijskom trodimenzionalnom snimanju. Indocijanin zeleno (ICG) intravenski je injiciran u perifernu venu 24 do 72 sata prije operacije u dozi od 0,25 do 0,5 mg/kg za intraoperacijski prikaz atrofičnog segmenta jetre, ekstrahepatičnog žučnog voda i bilioenterične anastomoze. Nakon resekcije jetre bio je distalni glavni žučni vod privremeno blokiran i ICG je ubrizgan kroz cistični kanal ili žučni kanal na poprečnom presjeku kako bi se otkrilo i riješilo bilo kakvo istjecanje žuči.

Koledokostomija je rutinski obavljena intraoperacijski zbog preostalih kamenaca i moguće prisutnosti lezija žučnih vodova ili tumora. U skupini AR-ANS, 3D vizualizacijski modeli superponirani su na 3D scene laparoskopske kirurgije i fluorescentne slike u stvarnom vremenu kako bi se oblikovali učinci proširene stvarnosti i postigla fuzija multimodnih slika u stvarnom vremenu. S AR-ANS-om je operacijsko vrijeme bilo značajno dulje (367 min, prema 271 min bez AR-ANS-a, P < 0,001), ali je izgubljeno značajno manje krvi (112 ml prema 207 ml; P < 0,001). Manje bolesnika s AR-ANS-om trebalo je transfuziju krvi, ali razlika nije bila statistički značajna (12,9 % prema 17,4 %, P = NS).

Nakon operacije ALT je bio značajno niži u AR-ANS skupini nego u kontrolnoj skupini (46,37 U/l prema 79,38 U/l; P = 0,001), kao i AST (5,13 U/l prema 45,52 U/l; P = 0,002). Nije bilo razlike u stopama komplikacija između skupina. Neposredna posslijeoperacijska stopa ostatnih kamenaca, definirana kao kamenci u intrahepatičnim žučnim vodovima u prva tri mjeseca nakon resekcije jetre, bila je značajno niža u skupini AR-ANS (19,4 % prema 41,3 %, P = 0,044). Grupa AR-ANS također je imala niže stope recidiva kamenca, definiranog kao prisutnost kamenca ili pojava kolangitisa nakon više od 6 mjeseci (12,5 % prema 30,4 %, P = 0,046) i ekstrakcije kamenca iz sinusnog trakta T drena (15 % prema 34,8 %, P = 0,036). Dva bolesnika s ostatnim kamencem u AR-ANS skupini i 9/12 u kontrolnoj skupini uspješno su liječeni posslijeoperacijskom kolangioskopijom iz kanala T drena, što je rezultiralo 100-%tnim uspjehom u AR-ANS skupini i 75-%tnim u kontrolnoj skupini.

Autori primjećuju da je ostatna hepatolitijaza najteži poslijeoperacijski problem, a u ovoj studiji skupina AR-ANS imala je veću stopu uklanjanja. Nadalje primjećuju da je hepatolitijaza općenito popraćena ozbiljnom rotacijom hilusa jetre ili čak 'zamrznutom' okluzijom hilusa, što rezultira nejasnom anatomijom i lakom ozljedom jetrene arterije ili portalne vene. Posebno u disekciji porta hepatis i resekciji jetrenog parenhima, AR-ANS može realizirati pozicioniranje i navigaciju žilnih struktura u stvarnom vremenu, omogućujući kirurzima da unaprijed predvide važne krvne žile na koje će naići, što će rezultirati ciljanom zaštitom ili podvezivanjem, čime se značajno povećava sigurnost operacije. Ovi rezultati pokazuju da je hepatektomija vođena proširenom stvarnošću izvediva i sigurna metoda za liječenje hepatolitijaze, koja ima vrijednost kliničke promocije.

Goran Augustin