x
x

Poremećaji ličnosti

  15.09.2022.

Osoba s graničnim poremećajem ličnosti ima sveprisutni obrazac neadekvatne emocionalne regulacije, slab ili nekoherentan osjećaj sebe i vlastitog identiteta i poremećene međuljudske odnose.

Poremećaji ličnosti

Susrećemo li često udružene poremećaje ličnosti s drugim poremećajem mentalnog zdravlja?

Poremećaj ličnosti često se javlja s i drugim mentalnim poremećajima. Na primjer, analiza podataka iz Nacionalnog epidemiološkog istraživanja o alkoholu i povezanim stanjima pokazala je da među pacijentima s poremećajem ličnosti, prevalencija anksioznih poremećaja iznosi 84,5%, poremećaja raspoloženja 82,7%, a poremećaja ovisnosti o drogama 78,2%. Kod osoba s poremećajem ličnost visoke su i stope posttraumatskog stresnog poremećaja (30,2%), poremećaja pažnje–hiperaktivnosti (33,7%), bipolarnog poremećaja I (21,6%), bipolarnog poremećaja II (37,7%) te somatskih poremećaja.

Dijagnosticiramo li poremećaj ličnostii u adolescenciji?

Desetljećima se smatralo da se poremećaji ličnosti ne mogu dijagnosticirati u adolescenciji. Međutim, novija empirijska istraživanja to su promijenila. Postoje dokazi da je poremećaj ličnosti kod adolescenata koherentan sindrom, da su dostupna valjana i pouzdana mjerenja ovog sindroma, te da je granični poremećaj ličnosti kod adolescenata odvojen od drugih poremećaja po tijeku i ishodu i da je sličan onom u odraslih s obzirom na prevalenciju, stabilnost i čimbenike rizika. S obzirom da stabilnost ličnosti raste s godinama, možda bi imalo smisla intervenirati rano, u doba kada je osoba fleksibilnija, međutim to nije empirijski potvrđeno.

 

Što nam je poznato o nastanu poremećaja ličnosti?

Teorijski modeli razvoja poremećaja ličnosti temelje se na stajalištu da postoje interakcije između bioloških predispozicija i okolišnih čimbenika. U skladu s tim modelima, djeca koja su osjetljiva i koja su odgajana u obiteljima u kojima skrbnici teško zadovoljavaju djetetove emocionalne potrebe imaju povećani rizik za razvoj poremećaja ličnosti. Prospektivne studije su pokazale da su stroga ili neosjetljiva roditeljska skrb, emocionalno zanemarivanje, fizičko ili seksualno maltretiranje i zlostavljanje povezani s razvojem poremećaja ličnosti. Specifičnost ovih čimbenika rizika i utjecaj djetetovog temperamenta na ponašanje roditelja nisu jasni. 

Možemo li liječiti poremećaj ličnosti?

Lijekovima ublažavamo simptome komorbidnih poremećaja kao što su depresija, anksioznost, impulzivnost i psihoza, s malo dokaza da se bave specifičnim simptomima poremećaja ličnosti.

Bilo je nekoliko randomiziranih kliničkih ispitivanja specifičnih za liječenja shizotipskih, antisocijalnih, narcisoidnih, izbjegavajućih i opsesivno-kompulzivnih poremećaja ličnosti. Razvijeni su protokoli liječenja za poremećaj ličnosti, a za njihovu procjenu provedeno je nekoliko randomiziranih, kontroliranih ispitivanja. Iako se psihotropni lijekovi kao što su stabilizatori raspoloženja, antidepresivi i antipsihotici rutinski propisuju osobama s poremećajem ličnosti, regulatorne agencije nisu odobrile nikakve lijekove za liječenje ovog poremećaja.

Lijekovima ublažavamo simptome komorbidnih poremećaja kao što su depresija, anksioznost, impulzivnost i psihoza, s malo dokaza da se bave specifičnim simptomima poremećaja ličnosti. Cochraneov pregled i nacionalne smjernice za liječenje sugeriraju da bi psihoterapija mogla biti učinkovit pristup liječenju poremećaja ličnosti.