Ravno stopalo je stopalo s većom dodirnom površinom s podlogom zbog smanjenje visine ili potpune odsutnosti medijalnog svoda. Ravno stopalo se najčešće dijeli na patološko, kruto ravno stopalo i fiziološko, fleksibilno ravno stopalo.

Patološko spušteno stopalo pokazuje određeni stupanj ukočenosti i značajno ograničenje pokreta subtalarnog zgloba. Često uzrokuje poteškoće i obično zahtijeva konzervativno ili kiruško liječenje.

Fiziološko fleksibilno ravno stopalo je pomično i mekano, predstavlja više kozmetički nego funkcionalni problem. Ono čini ∼95% slučajeva ravnih stopala u djece i pretežno je asimptomatsko. U asimptomatskih pacijenata nema dokaza koji bi poduprli preventivnu ulogu uložaka, ortoza ili operacija s ciljem odgađanja ili uklanjanja eventualnih budućih simptoma. Rano postavljanje uložaka, koji podržavaju svod stopala ne utječe na njegovu visinu u kasnijoj dobi. Teški oblici fleksibilnog ravnog stopala tijekom vremena mogu izazivati bolove i funkcionalne probleme i tada zahtijevaju liječenje.

Općenita preporuka za prevenciju ravnog stopala je podržavanje prirodnih obrazaca kretanja u dojenačkoj dobi, koji će omogućiti pravilan razvoj svodova te hodanje bez obuće, i reguliranje tjelesne težine. Unatoč širokoj rasprostranjenosti, u literaturi nema usuglašenih klasifikacija i smjernica za liječenje dječjeg ravnog stopala te je potrebno provesti daljnja istraživanja s ciljem postavljanja univerzalnih smjernica za klasifikaciju, dijagnozu, prevenciju i liječenje ravnih stopala u djece.

Asija Rota Čeprnja , Mladenka Parlov , Sandra Kuzmičić , Vesna Bilandžić , Marina Rota , Toni Čeprnja