x
x

Stimulacija leđne moždine nakon kardiokirurškog zahvata

  30.06.2022.

Poslijeoperacijska fibrilacija atrija javlja se u oko 20 do 50 % bolesnika. Randomizirano pilot istraživanje sugerira da privremena stimulacija leđne moždine, bez standardne terapije protiv fibrilacije atrija, može smanjiti poslijeoperacijsku fibrilaciju atrija u bolesnika podvrgnutih operativnoj ugradnji koronarne premosnice.

Stimulacija leđne moždine nakon kardiokirurškog zahvata
Stimulacija leđne moždine može smanjiti stopu fibrilacije atrija nakon kardiokirurške operacije.

Poslijeoperacijska fibrilacija atrija (FA) česta je nakon kardiokirurške operacije i povećava kratkoročne i dugoročne rizike, kao i troškove zdravstvene skrbi. Profilaktičke i terapijske strategije uključuju beta-blokatore, amiodaron, atrijsku stimulaciju i antikoagulaciju. Kontinuirano vanjsko elektrokardiografsko praćenje tijekom 30 dana otkrilo je poslijoperacijsku fibrilaciju atrija (eng. postoperative atrial fibrillation - POAF) u 8 od 26 bolesnika koji su primali standardne beta-blokatore i u jednoga od 26 bolesnika koji su dodatno podvrgnuti stimulaciji leđne moždine (30,7 prema 3,8 %; P = 0,012).

Postupak stimulacije leđne moždine s privremenom elektrodom provodio se 7 dana i nakon toga je elektroda uklonjena. Dakle, razmjerno kratka stimulacija leđne moždine mogla bi spriječiti pojavu FA u ranom postoperativnom razdoblju nakon koronarne operacije bez dodavanja bilo kakve druge terapije navode Romanov i sur. (Nacionalni medicinski istraživački centar Ministarstva zdravlja Ruske Federacije u Novosibirsku, Rusija). Naravno, potrebno je više podataka kako bi se potvrdio ovaj učinak tijekom dugotrajnog praćenja. Kao što je objavljeno, bolesnici u ovom pilot istraživanju TerminationAF imali su najmanje tri epizode prijeoperacijske paroksizmalne FA do 7 dana u prethodnih 6 mjeseci. Njihova srednja dob bila je 61,6, a 78 % je bilo muškaraca.

U eksperimentalnoj skupini iskusni neurokirurg je pod lokalnom anestezijom i fluoroskopskim vodstvom stavio standardnu probnu elektrodu za stimulaciju leđne moždine u stražnji epiduralni prostor na razini C7-T4 lijevo do središnje crte. Vanjski dio elektrode spojen je na ručni stimulator, koji je programirao liječnik i koristio ga bolesnik za ugođavanje stimulacije. Uređaj je bio aktivan 3 dana prije operacije, isključen tijekom operacije i ponovo pokrenut u intenzivnoj njezi tijekom 7 dana. Ukupno vrijeme stimulacije iznosilo je 200 minuta. Stimulacija je provedena u svih 26 bolesnika bez komplikacija, te bez štetnih velikih srčanožilnih događaja, bubrežnog oštećenja ili ozljede leđne moždine tijekom praćenja. To je rutinski postupak za neurokirurge i traje 30 minuta, s minimalnim rizikom komplikacija. Krivulja učenja za neurokirurge je oko 15 do 20 postupaka. FA se pojavio u medijanu od 3,5 dana u kontrolnoj skupini i 2 dana u skupini sa spinalnom stimulacijom. Prosječno opterećenje AF-om iznosilo je 0,2 % prema 0,006 % (P = 0,009), a medijan ukupnog trajanja epizoda FA 4,95 sati prema 1,2 sata (nije navedena vrijednost P). Autori napominju da postoje dokazi da stimulacija leđne moždine zbog boli snažno modulira aktivnost autonomnog živčanog sustava, uključujući srčanožilne autonomne reflekse. Autonomna disfunkcija i simpatovagalna prekomjerna aktivacija koja prethodi POAF-u vjerojatno je mehanizam visoke razine za njegovo djelovanje .

Goran Augustin

Izvor: Lječničke novine br. 209 - svibanj 2022: pdf