x
x

Je li bolje konzervativno ili kirurško liječenje rupture Ahilove tetive?

  05.05.2022.

Akutna ruptura Ahilove tetive jedna je od najčešćih mišićnokoštanih ozljeda. Myhrvold i suradnici proveli su kontrolirano, randomizirano ispitivanje u kojem su usporedili konzervativno, operativno liječenje i minimalno invazivni zahvat zbrinjavanja akutne rupture Ahilove tetive kod odraslih.

Je li bolje konzervativno ili kirurško liječenje rupture Ahilove tetive?

Kako se mjerio primarni ishod liječenja nakon rupture Ahilove tetive? 

Primarni ishod liječenja rupture Ahilove tetive u ovom istraživanju bila je promjena u odnosu na početnu vrijednost tijekom 12-mjesečnog praćenja. Totalni rezultat rupture Ahilove tetive je bila procjena koju je prijavio sam pacijent, a osmišljena je za mjerenje ishoda kod bolesnika liječenih zbog akutne rupture Ahilove tetive. Upitnik se sastoji od 10 pitanja za procjenu simptoma i razinu tjelesne aktivnosti; odgovori su ocjenjeni na Likertovoj ljestvici od 11 točaka (ljestvica od 0 do 10, maksimalna ocjena 100; viši rezultati predstavljaju bolje zdravstveno stanje). Minimalna klinički važna razlika u rezultatu prethodno je definirana kao 8 do 10 bodova.

Je li operativno liječenje povezano s boljim ishodima?

Myhrvold i suradnici u svom multicentričnom istraživanju nisu pronašli značajne razlike u ukupnom ishodu liječenja rupture Ahilove tetive u grupi bolesnika podvrgnutih konzervativnom liječenju, operativnom liječenju i minimalnom invazivnom zahvatu. Promjena ukupnog rezultata od početne vrijednosti tijekom 12-mjesečnog praćenja bila je -17,0 bodova (95% interval pouzdanosti [CI], -20,0 do -14,0) u neoperiranih bolesnika, -16,0 bodova (95% CI, −19,0 do −12,9) u skupini s kirurškim liječenjem i −14,7 bodova (95% CI, −17,9 do −11,6) u skupini podvrgnutoj minimalnom invazivnom zahvatu (p=0,57). Usporedbe u paru nisu dale dokaze o razlikama između skupina.

Koja skupina je imala najveći rizik od ponovne rupture tetive ili ozljede živca?

U skupini podvrgnutoj konzervativnom liječenju bilo je 11 (6,2%) ponovnih ruptura, odnosno reruptura, u skupini kirurškog liječenja 1 (0,6%) i 1 (0,6%) u skupini s minimalnim invazivnim zahvatom. Niti jedan pacijent nije imao više od 1 rerupture. Rizik od ponovne rupture bio je 5,6 postotnih bodova veći u skupini na konzervativnom liječenju o odnosu na operativno liječenje (95% CI, 1,9 do 10,2) i na minimalni invazivni zahvat (95% CI, 1,8 do 10,2). Rizik od rerupture bio je sličan u obje kirurške skupine (razlika u riziku, -0,01 postotni bod; 95% CI, -2,7 do 2,6). Polovica reruptura dogodila se unutar prvih 10 tjedana (raspon, 2 do 28) nakon ozljede. U skupini minimalno invazivnog zahvata bilo je 9 (5,2%) ozljeda živaca u usporedbi s 5 (2,8%) kod otvorenog zahvata. Učestalost ostalih nuspojava bila je slična među skupinama.