x
x

CT ili invazivna koronarografija kod stabilne angine pektoris?

  29.04.2022.

CT koronarografija je neinvazivna metoda prikaza koronarnih krvnih žila pomoću CT uređaja i intravaskularnog kontrasta. Uglavnom se koristi kod pacijenata s niskim i srednjim rizikom za razvoj koronarne bolesti i alternativa je invazivnoj koronarografiji.

CT ili invazivna koronarografija kod stabilne angine pektoris?

Grupa DISCHARGE (Diagnostic Imaging Strategies for Patients with Stable Chest Pain and Intermediate Risk of Coronary Artery Disease) provela je randomizirano kliničko ispitivanje koje je uspoređivalo kompjuteriziranu tomografiju (CT) s invazivnom koronarnom angiografijom kao početnim dijagnostičkim pretragama za liječenje bolesnika sa stabilnom boli u prsima koji su imali srednju prettestnu vjerojatnost za opstruktivnu koronarnu bolest i koji su upućeni na invazivnu koronarografiju u jedan od 26 europskih centara.

Koliko često invazivna koronarografija otkriva opstruktivnu koronarnu bolest?

Invazivna koronarna angiografija je referentni standard za dijagnozu opstruktivne koronarne bolesti srca i omogućuje koronarnu revaskularizaciju tijekom zahvata. Međutim, elektivna koronarografija je povezana s rijetkim, ali velikim komplikacijama. Do sada je poznato da se tijekom invazivne koronarografije opstruktivna koronarna bolest otkrije u samo 38 do 50% bolesnika koji su upućeni na zahvat u SAD-u i Europi.  

Kako početni CT može pomoći u liječenju bolesnika sa stabilnom boli u prsima u usporedbi s invazivnom koronarografijom? Kakav je primarni ishod velikih štetnih kardiovaskularnih događaja u DISCHARGE istraživanju? 

U ovom kliničkom ispitivanju, autori nisu pronašli značajnu razliku u primarnom ishodu velikih štetnih kardiovaskularnih događaja. Tijekom razdoblja praćenja od 3,5 godine, primarni ishod velikih štetnih kardiovaskularnih događaja (kardiovaskularna smrt, nefatalni infarkt miokarda ili nefatalni moždani udar) dogodio se u 38 bolesnika (2,1%) u CT skupini i u 52 bolesnika (3,0% ) u skupini podvrgnutoj invazivnoj koronarografiji (omjer rizika, 0,70; 95% CI, 0,46 do 1,07; P=0,10).

Koji su sekundarni ishodi DISCHARGE istraživanja?

U CT skupini je samo 22,3% bolesnika podvrgnuto invazivnoj koronarografiji tako da su velike komplikacije povezane sa zahvatom zabilježene samo u 9 bolesnika (0,5%). U skupini odmah podvrgnutoj invazivnoj koronarografiji, komplikacije su zabilježene u 33 (1,9%) bolesnika (omjer rizika, 0,26; 95% CI, 0,13 do 0,55). Učestalost zahvata koronarne revaskularizacije bila je niža u CT skupini nego u skupini invazivne koronarografije (256 bolesnika [14,2%] naspram 315 bolesnika [18,0%]; omjer rizika 0,76; 95% CI, 0,65 do 0,90). Angina tijekom posljednja 4 tjedna praćenja prijavljena je u 8,8% bolesnika u CT skupini i u 7,5% podvrgnutih invazivnoj koronarografiji (omjer vjerojatnosti, 1,17; 95% CI, 0,92 do 1,48). Ishodi kvalitete života koji su procijenjeni tijekom praćenja također su bili slični u obje skupine.

Koja su ograničenja DISCHARGE studije?

Autori nisu mogli sustavno identificirati „tihe“ događaje (osobito infarkt miokarda ili moždani udar povezan sa zahvatom), pristranost utvrđivanja mogla je favorizirati skupinu koja je odmah podvrgnuta invazivnoj koronarografiji. Drugo, incidencija nedijagnostičkog CT-a u ovom i prethodnim ispitivanjima iznosila je približno 6%, što ukazuje na potrebu kontinuirane kontrole kvalitete provođenja i interpretacije CT-a. Autori nisu objavili rezultate usporedbe isplativosti ova dva pristupa što je dosta važna komponenta u donošenju odluke i zahtijeva temeljitu analizu.