x
x

Debljina - rizik za zdravlje

  16.04.2022.

Podatak da je Hrvatska vodeća zemlja Europske unije po učestalosti prekomjerne tjelesne mase i debljine u odraslih osoba jasno pokazuje kolika je važnost provedbe sveobuhvatnih, multisektorskih aktivnosti koje će biti usmjerene na očuvanje zdravlja od najranije dobi. COVID-19 mogao bi potencijalno pojačati jedan od najzabrinjavajućih trendova u Europskoj regiji SZO – porast debljine u djece.

Debljina - rizik za zdravlje

Definicija debljine

Debljina je stanje prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u organizmu. Normalan udio masnog tkiva u žena iznosi 20 do 25%, a u muškaraca 15 do 20% ukupne tjelesne mase. Iako postoje točnije metode procjene prekomjerne tjelesne masti, danas je najzastupljenija metoda izračuna indeksa tjelesne mase (ITM) koji dobro korelira s masom masnog tkiva. Izračunava se na način da se težina u kg podijeli s kvadratom visine izražene u metrima na kvadrat (kg/m²). Prema SZO, indeks tjelesne mase od 25 do 29,9 definira se kao prekomjerna tjelesna težina ili preuhranjenost, a ITM veći od 30 smatra se debljinom ili pretilošću i može se podijeliti u tri stupnja na način da od 30 do 34,9 predstavlja debljinu prvog stupnja, od 35 do 39,9 drugog stupnja, a iznad 40 debljinu trećeg stupnja.

Za dodatnu procjenu tipa preuhranjenosti u kliničkoj praksi koristi se mjera opsega struka. Opseg struka veći od 94 cm u muškaraca te veći od 80 cm u žena smatra se mjerom centralne pretilosti i tretira se kao izolirani čimbenik rizika za razvoj kardiovaskularne bolesti, ali i ukupnog pobola. Suvremena su istraživanja nedvojbeno potvrdila da postoje značajne razlike u sastavu i metaboličkoj aktivnosti tjelesnih masnih nakupina u ovisnosti o njihovom smještaju. Smatra se da su masne nakupine u trbušnoj šupljini, smještene između pojedinih visceralnih organa, metabolički aktivnije i predstavljaju daleko veću opasnost za ukupno zdravlje od potkožnih nakupina. Visceralni adipociti luče različite čimbenike i upalne citokine tzv. adipokine koji imaju važnu ulogu u patogenezi inzulinske rezistencije i metaboličkog sindroma. Metabolički sindrom predstavlja kombinaciju visceralne pretilosti, arterijske hipertenzije, dislipidemije i poremećaja metabolizma glukoze. Upravo koncept inzulinske rezistencije predstavlja okvir za razumijevanje združenosti visceralne pretilosti s drugim glavnim čimbenicima kardiovaskularnoga rizika.

 

Epidemiologija debljine

Debljina je već krajem prošloga stoljeća poprimila karakter globalne epidemije. Epidemijske razmjere debljine potvrđuju trenutne procjene da u svijetu ima oko 300 milijuna pretilih osoba te čak milijardu onih s prekomjernom tjelesnom težinom. U broju pretilih osoba prednjače Sjedinjene američke države (SAD) gdje je čak 2/3 stanovništva preuhranjeno, a 31% pretilo. Epidemiološki podaci za Europu ukazuju na izražen porast pretilosti u svim dobnim skupinama, uz posebno zabrinjavajuće podatke za mlađe dobne skupine, djecu i adolescente. Procjenuje se da je preko 40% Europljana preuhranjeno, a oko 20% pretilo. Iako je debljina inicijalno bila najprisutnija u visoko razvijenim zemljama sve se više ukorijenjuje i u zemljama u razvoju odnosno nerazvijenim zemljama gdje se gotovo izjednačila s problemom pothranjenosti. Smatra se kako suvremeni stil života, s dominatno sjedilačkim aktivnostima i široka dostupnost rafinirane hrane s visokim udjelom masti i jednostavnih ugljikohidrata, najviše utječe na razvoj navedenih epidemioloških pokazatelja. I Hrvatska prati svjetske trendove jer je 38,1% odrasle populacije preuhranjeno, a 20,3% pretilo.

 

 

Komplikacije debljine

Iako većinu ljudi još uvijek zabrinjava uglavnom zbog estetskih razloga, debljina je prvenstveno zdravstveni problem. Zbog povećane tjelesne težine nastaju brojne kliničke komplikacije koje smanjuju kvalitetu života, radnu sposobnost i životni vijek oboljelih. Debljina je važan predisponirajući čimbenik za koronarnu bolest srca, cerebrovaskulani inzult, arterijsku hipertenziju, dislipidemiju, šećernu bolest tip 2, sindrom apneje u snu. Zloćudne bolesti koje se dovode u vezu s debljinom su karcinom dojke, maternice, debelog crijeva, prostate te tumori hepatobilijarnog sustava. U komplikacije debljine ubrajaju se i bolesti gastrointestinalnoga trakta, degenerativne bolesti zglobova, sindrom policističnih ovarija, neplodnost te čitav niz psiholoških problema. Debljina je na razini patofizioloških zbivanja usko povezana s nizom mehanizama koji utječu na razvoj pojedinih poremećaja, što onda progresijom i međudjelovanjem dovodi do prijevremene smrti. Do sada je najviše istraživana uloga kronične generalizirane upale, endotelne disfunkcije, inzulinske rezistencije te hiperkoagulabilnosti kao temeljnih patofizioloških mehanizama odgovornih za razvoj aterosklerotske bolesti u pretilih odnosno visok kardiovaskularni rizik povezan s debljinom.

Liječenje debljine

Liječenje debljine je dugotrajno i zahtijeva multidisciplinarni pristup i uključivanje specijalista različitih struka. Već i smanjenje tjelesne mase od samo 5% do 10% od početne smanjuje rizik obolijevanja od niza bolesti povezanih s debljinom. Cilj stoga nije veliki gubitak tjelesne mase u kratkom vremenskom razdoblju, nego postupno mršavljenje tijekom duljeg vremenskog razdoblja. Realan cilj kojemu treba težiti je gubitak od 5 do 10% tjelesne mase u roku od 6 mjeseci. Način liječenja debljine mora biti individualno prilagođen na temelju analize stupnja debljine, pridruženih čimbenika rizika, te nutritivnog i općeg zdravstvenog stanja bolesnika.