x
x

Osobitosti gerijatrijske palijativne skrbi

  Vlasta Vučevac, dr. med. Predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu skrb

  08.11.2021.

Starenjem stanovništva raste broj starijih od 65 i od 95 godina, raste broj teških kroničnih bolesnika/komorbiditet, raste broj bolesnika s karcinomom, raste broj bolesnika s demencijom, raste broj umirućih bolesnika, a sve je manji broj članova obitelji, koji mogu pomoći oboljelom. To zahtijeva novi pristup i organizaciju novog modela zdravstvene skrbi.

Osobitosti gerijatrijske palijativne skrbi
Zdravstveni djelatnici i društvo u cjelini dužni su osigurati bolesniku, bilo gdje da se nalazi, palijativnu skrb – kvalitetu i dostojanstvo života do samoga kraja, a to je život bez boli i patnje i to je „mirna smrt“.

2016. godine umrlo je oko 50.000 osoba. 79 % svih umrlih stariji su od 65 godina. 2019. godine umrlo je gotovo 52.000 ljudi, a od toga su 83,22 % činili stariji od 65 godina. Vodeći uzroci smrti su ishemijske bolesti srca, moždani udar i šećerna bolest. Maligne bolesti su uzrok smrti u 12 % umrlih. Ti podaci nam ukazuju na potrebitost razvoja palijativne skrbi na području kroničnih bolesti, a ne samo malignih na koje primarno uvijek mislimo.
Za mnoge od tih umrlih ne znamo gdje su umrli, osim ako su umrli u bolnici i ne znamo kako su umrli, jesu li imali podršku obitelji ili prijatelja, kako se obitelj nosila s tim problemom i jesu li imali pomoć bilo koje vrste. O smrti se u našem društvu vrlo malo govori i to je još uvijek tabu tema. Smrt je prirodni proces, svjesni smo neizlječivosti, ali i puni straha. Upravo palijativna skrb treba razbiti taj strah od umiranja i smrti i pokazati koliko dobra možemo napraviti neizlječivom bolesniku i obitelji svojim aktivnim radom.

75 % bolesnika koji traže bilo kakav stacionarni smještaj su bolesnici iznad 75 godina, odnosno u 4. životnoj dobi. I gerijatrijskom bolesniku moramo osigurati bio-psihosocijalni pristup, a to je upravo palijativni pristup neizlječivom bolesniku. Palijativna skrb je interdisciplinarni pristup problemima palijativne medicine, a provodi je multidisciplinarni tim koji se sastoji od liječnika, medicinske sestre, psihologa, fizioterapeuta, radnog terapeuta, ljekarnika, stomatologa i duhovnika, uz veliku i nesebičnu pomoć volontera.
Svi gerijatrijski bolesnici imaju prisutan osjećaj boli, a ta bol nije uvijek samo fizička, nego je i psihološka, socijalna i duhovna. Upravo zbog toga govorimo o „totalnoj“ boli, koja zahtijeva totalnu brigu. Izraz „totalne“ boli uvela je Cicely Saunders. Uz bol prisutni su i drugi brojni neugodni simptomi, kao što su nesanica, kronični umor, teška pokretljivost/nepokretnost, gubitak apetita, kronični zatvor, inkontinencija i često prisutne kronične rane. Zato je dnevni život tih bolesnika pun patnji i bola, a kroz pružanje palijativne skrbi moramo naći načine da sve te neugodne simptome umanjimo i da stvorimo bolesnicima što ugodniji život u datim okolnostima, uz neizostavnu psihološku i duhovnu podršku i bolesniku i obitelji.

Palijativna medicina ima temelj u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i obiteljski liječnik sa specijalnom edukacijom iz palijativne medicine je osoba koja mora voditi posebnu brigu o gerijatrijskom bolesniku te prvi detektirati povećani obim njegovih tegoba i usmjeriti ih prema palijativnoj skrbi. Palijativnu skrb možemo pružiti bolesniku i njegovoj obitelji u kući bolesnika aktivnostima mobilnog palijativnog tima. Kućne posjete mogu biti svakodnevne uz kontinuiranu telefonsku podršku, jer obitelj i bolesnik moraju osjetiti da nisu sami. Palijativnu skrb moramo osigurati i ako se bolesnik nalazi u bilo kakvom stacionarnom smještaju (državni i županijski domovi, privatni domovi, stacionari domova zdravlja i stacionari pri ustanovama za zdravstvenu njegu). Posebnu palijativnu skrb pružamo bolesnicima u terminalnim fazama života, u specijaliziranim ustanovama, a to su hospiciji.

Palijativna skrb gerijatrijskog bolesnika koji je smješten u stacionaru treba se provoditi kroz program „četiri stupnja gerijatrijske zdravstvene njege“.
Glavni fokus palijativne skrbi za starije osobe je kontrola boli, kontrola svih neugodnih simptoma osnovne bolesti, uz izrazito dobru komunikaciju s bolesnikom i obitelji. Potrebno je osigurati vrijeme za bolesnika. Neobično je važno osigurati lijep i ugodan prostor u kojem boravi palijativni bolesnik.
Posebni problem predstavlja smještaj neizlječivog gerijatrijskog bolesnika u stacionar doma za starije. Izražen je multimorbiditet i polipragmazija uz visoki stupanj smrtnosti, jer se bolesnici smještaju u stacionar u predterminalnoj i terminalnoj fazi bolesti. Vodeći uzroci smrti su kardiovaskularne, neurološke, psihijatrijske i onkološke bolesti. Stoga stacionari, čiji status nije zakonski riješen jer se nalaze u ustanovama socijalne skrbi, a primaju na skrb neizlječive i umiruće bolesnike, predstavljaju pravo mjesto za primjenu palijativne skrbi. Potrebno je napomenuti da se boravak u bilo kojem stacionaru plaća, bez obzira na obim i kvalitetu skrbi, a u temeljnoj odredbi palijativna i hospicijska skrb su besplatni.

Možemo zaključiti da je 30 – 50 % stacionara domova za starije potrebno pretvoriti u palijativne jedinice s definiranim zdravstvenim standardima prostora, opreme i zdravstvenih djelatnika specijalno educiranih za provođenje zdravstvene palijativne skrbi i terapije s naglaskom na terminalnu fazu života. I zdravstveni djelatnici i društvo u cjelini dužni su osigurati bolesniku, bilo gdje da se nalazi, palijativnu skrb – kvalitetu i dostojanstvo života do samoga kraja, a to je život bez boli i patnje i to je „mirna smrt“. Stoga je potrebno osigurati što bržu implementaciju palijativne skrbi u sustav zdravstvene zaštite, prvenstveno na razini primarne zdravstvene zaštite.

Vlasta Vučevac, dr. med., spec. obit. medicine, gerontolog

Predavanje održano na Poslijediplomski tečaj stalnog medicinskog usavršavanja I. kategorije OSNOVE PALIJATIVNE SKRBI, Osijek, rujan/listopad 2021.