Istraživanje je provedeno u studenome 2020., a od ukupno 309 mlada liječnika koji su nakon diplomiranja radili pod nadzorom , upitnik je ispunilo njih 166, odnosno 54 posto. Većina ispitanika je od diplomiranja do početka rada pod nadzorom čekala tri do četiri mjeseca, a njih 51 posto je liječničko iskustvo stjecalo u obiteljskoj medicini, zatim u bolničkoj hitnoj službi (38%), a najmanje u zavodima za hitnu medicinu.

U velikoj većini slučajeva (88%) jedan mentor bio je odgovoran za jednog mladog liječnika, tako da je većem dijelu ispitanika mentor bio od pomoći, rado im davao upute i savjete (45%) ili se trudio, ali su ga druge obaveze često okupirale (20%). No, petini ispitanika mentor nije bio od velike pomoći, a neki ga čak nisu niti upoznali.

Što se tiče stručnog napredovanja, 56 posto ispitanika smatra da su napredovali, da su sigurniji u izvođenju određenih postupaka i sposobni samostalno obavljati neke poslove iz domene liječnika. Njih skoro 40 posto smatra da su se stručno unaprijedili, ali da su mogli i više.

Većina ispitanika je rad pod nadzorom obavila na jednom radilištu, no 37 posto bi voljelo da je bilo nekoliko rotacija kako bi stekli šire iskustvo i praksu, dok je 33 posto njih zadovoljno što su od početka bili na istome mjestu jer su velikim dijelom stekli uvid u funkcioniranje radilišta.

Primanjima za vrijeme rada pod nadzorom zadovoljno je 64 posto mladih liječnika koji su sudjelovali u istraživanju, uvjetno ih je zadovoljno 25 posto, a 11 posto ih smatra da su previše radili za primljenu plaću.

Nakon završenog rada pod nadzorom, 64 posto ispitanika je ostalo u radnom odnosu, 22 posto je započelo specijalizaciju, a 13 posto je nezaposleno.

Članak o provedenom istraživanju objavljen je u Liječničkim novinama br. 197 iz ožujka 2021., a Power point prezentacija s rezultatima istraživanja dostupna je na webu HLK-a ovdje.