x
x

Dinamika srama u psihoterapiji osoba ovisnih o alkoholu

  15.02.2020.

Cilj ovog članka je naglasiti psihodinamsku ulogu srama u alkoholizmu te njegovu važnost u procesu psihoterapijskog liječenja osoba s dijagnosticiranim sindromom ovisnosti o alkoholu. Velika većina osoba ovisnih o alkoholu emocionalno je nezrela, a sram je snažno utjecao na izgradnju njihovih ličnosti.

Dinamika srama u psihoterapiji osoba ovisnih o alkoholu
Svaka osoba ovisna o alkoholu čija se ovisnost temelji na sramu iskazivat će drukčiji klaster modela ponašanja, fantazija, intrapsihičkih funkcija te mehanizama samoobrane.

Sram je odredio razvoj njihovih identiteta te je potaknuo nastanak duboko ukorijenjenih emocija nepovjerenja, krivnje, inferiornosti i izolacije.

Grupna psihoterapija prva je linija psihoterapijskog liječenja alkoholizma. No, njezin pozitivan ishod ograničen je činjenicom da se, upravo zbog sustava scenarija zasnovanog na sramu te često popratne anksioznosti i emocionalne labilnosti, osobe ovisne o alkoholu nerado pridružuju grupi, a ako joj se i pridruže, najčešće je to kratkoročno.

U ovom članku razmatramo stilove grupnih psihoterapija koji bi mogli imati pozitivniji ishod u liječenju osoba ovisnih o alkoholu. Analiza objavljene literature ukazala je na nedostatak integrativnog psihoterapijskog pristupa liječenju.

Zaključak

Analizom objavljenih psihoterapijskih istraživanja zaključeno je da u liječenju osoba ovisnih o alkoholu nedostaje integrativni psihoterapijski pristup alkoholizmu, posebice na području liječenja psihoterapijom. Samim time bi predložena metodologija mogla pružiti rješenja za unaprjeđenje liječenja psihoterapijom osoba koje se liječe od alkoholizma.

Iako su dosad zanemarivani te minimizirani, ego-identitet i sram su sada postali središnji elementi. Moramo razumjeti alijenirajući učinak srama i rasvijetliti njegov utjecaj na razvoj kako ličnosti tako i psihopatologije alkoholizma.

Za psihoterapeuta verbalizacija, kao oblik ponašanja i mišljenja, otkriva ne samo dinamiku strukture ega i superega, nego i dinamiku terapijskih procesa.

Sram bi mogao biti značajan čimbenik kada govorimo o teškoćama u odnosima, kao što je zlouporaba alkohola. Svaka osoba ovisna o alkoholu čija se ovisnost temelji na sramu iskazivat će drukčiji klaster modela ponašanja, fantazija, intrapsihičkih funkcija te mehanizama samoobrane. Drugim riječima, u terapijskom odnosu, terapeut otkriva jedinstvenu psihodinamiku svakog pojedinog pacijenta. Osim toga potrebna su istraživanja u kojima je važno razumjeti neke opće premise specifičnih psihopatologija.

Zrnka Kovačić Petrović, Tina Peraica, Dragica Kozarić-Kovačić