U pacijenata s tipičnim respiratornim simptomima i izloženosti inhalacijskim toksinima KOPB se dijagnosticira mjerenjem vrijednosti FEV1 (forsirani ekspiratorni volumen u prvoj sekundi) i FVC (forsirani vitalni kapacitet) spirometrijski. Ako je omjer FEV1/FVC manji od 0,7, dijagnosticira se KOPB. Nakon što se jednom postavi dijagnoza, ona se rijetko ponovo utvrđuje.

Istraživači su proučili dvije kohortne studije u kojima je sudjelovalo preko 7.000 pacijenata s blagim do umjerenim KOPB-om.  Cilj tih studija bio je odrediti koliko često se dogodi da pacijentima bude dijagnosticiran KOPB po ranije navedenom kriteriju, a onda pri sljedećim posjetima vrijednosti budu normalne, i obrnuto.

U ove dvije studije 12 i 27% pacijenata više nije ispunjavalo kriterije za dijagnozu KOPB-a nakon petogodišnjeg praćenja. Takva dijagnostička nestabilnost bila je najčešća kod pacijenata čiji je omjer FEV1/FVC bio najbliži graničnoj vrijednosti. Najčešće se KOPB više nije dijagnosticirao kod pacijenata koji su prestali pušiti.

Rezultati ove studije govore o važnosti godišnjeg ponavljanja spirometrije kod graničnih pacijenata, ali govori i o važnosti prestanka pušenja, budući da se na taj način značajno smanjuju simptomi KOPB-a.