Osim toga, željeli smo istražiti odnos između motiva za gledanje, učestalosti gledanja i ovisnosti o televiziji.

U istraživanjuje sudjelovalo 545 učenika 7. i 8. razreda osnovnih škola u gradu Zagrebu. U obradi je korištena osnovnadeskriptivna statistika te faktorska analiza za provjeru faktorske strukture korištenih upitnika na uzorkuadolescenata u Hrvatskoj.

Za određivanje povezanosti između ispitivanih varijabli korišten je Pearsonov koeficijent korelacije, te linearne regresijske analize s motivima za gledanje televizije kao prediktorskim, a učestalost gledanja televizije i ovisnost o televiziji kao kriterijskim varijablama.

Rezultati dobiveni u provedenom istraživanju o gledanju televizije na populaciji zagrebačkih adolescenata pokazuju da učenici prosječno gledaju televiziju nešto manje od tri sata/dan. Međutim, raspon gledanja televizije kreće se od 0 do čak devet sati/dan gledanja televizije dnevno. Učenici televiziju vikendom gledaju više od tri sata/dan a raspon gledanja televizije vikendom kreće se od 0 do 14 sati/dan. Nadalje, rezultati dobiveni u provedenom istraživanju o gledanju televizije pokazuju da su motivi za gledanje televizije kod adolescenata povezani s učestalošću gledanja televizije i ovisnošću o televiziji. Na temelju bivarijantnih korelacija može se zaključiti da je ritualno gledanje televizije u većoj mjeri povezano s ovisnošću o televiziji nego instrumentalno. Što se tiče pojedinačnih motiva, najviše povezanosti s ovisnošću o televiziji ima pasivno gledanje koje je karakteristika gledanja iz navike, dokolice, bijega, usamljenosti (ritualno gledanje). S učestalošću gledanja televizije i tijekom tjedna i tijekom vikenda najviše je povezan motiv gledanja zbog dokolice i navike.

Jadranka Pavić, Majda Rijavec, Marijana Braš