x
x

Pacijentima s infarktom miokarda često se inicijalno postavlja druga dijagnoza

  Paula Bakalović, mag. pharm.

  24.10.2016.

Gotovo trećini pacijenata s akutnim infarktom miokarda inicijalno pri prijemu u bolnicu postavljena je pogrešna dijagnoza, prema rezultatima istraživanja provedenog na području Engleske i Walesa.

Pacijentima s infarktom miokarda često se inicijalno postavlja druga dijagnoza

Pacijenti zaprimljeni pod dijagnozom infarkta miokarda stvaraju veliki financijski teret za zdravstveni sustav. Akutni infarkt miokarda uobičajen je uzrok hospitalizacije i predstavlja hitno medicinsko stanje koje zahtijeva brzu specijalističku obradu. Preduvjet uspješnog liječenja i boljeg ishoda akutnog infarkta miokarda je pravovremena i precizna dijagnostika.

Autori istraživanja proveli su analizu podataka svih pacijenata otpuštenih s dijagnozom infarkta miokarda u 243 bolnice u Engleskoj i Walesu u razdoblju od 2004. do 2013. godine, kako bi odredili utjecaj pogrešno postavljene inicijalne dijagnoze na klinički ishod pacijenata s preboljelim infarktom miokarda.

Analiza je pokazala da je gotovo trećini (29,9%) od ukupno 564.412 pacijenata prosječne dobi 68,4 godina koji su otpušteni iz bolnice nakon dijagnoze infarkta miokarda s ili bez ST elevacije inicijalno, pri prvom pregledu, postavljena drugačija dijaznoza od one s kojom su otpušteni iz bolnice. Osim pogrešne dijagnoze vezano za ST elevaciju, inicijalne dijagnoze su, prema kategorizaciji autora, uključivale bol u prsima nepoznatog uzroka i „druge inicijalne dijagnoze”. Veća učestalost pogrešne početne dijagnoze zabilježena je u žena, starijih pacijenata i osoba s komorbiditetima.

U pacijenata koji su preživjeli STEMI, a u kojih je inicijalna dijagnoza bila drugačija, rijeđe je provedena reperfuzija, primjenjena acetilsalicilna kiselina pri prijemu u bolnicu i učinjena prehospitalna elektrokardiografija. Nadalje, tim pacijentima je rijeđe pružena skrb od strane kardiologa i učinjena koronarna angiografija, te je rijeđe provedena kardiološka rehabilitacija i prema smjernicama propisana terapija pri otpustu iz bolnice. Pacijenti koji su preživjeli NSTEMI, a u kojih je početna dijagnoza bila drugačija, također su primili nižu razinu skrbi pri čemu je osobito niskom postotku pacijenata s „drugom inicijalnom dijagnozom” učinjena koronarna angiografija.

Osim izostanka hitnog liječenja i specifične skrbi za pacijente s akutnim infarktom miokarda, nedosljednost između inicijalne i konačne dijagnoze povezana je s visokom stopom preuranjene smrti. Prema procjeni autora, postavljanjem točne dijagnoze STEMI odnosno NSTEMI umjesto „druge inicijalne dijagnoze” na prijemu u bolnicu moglo se spriječiti više od 250 smrtnih slučajeva svake godine (33 STEMI i 218 NSTEMI).

Zaključno, pravovremenim postavljanjem točne dijagnoze STEMI i NSTEMI može se poboljšati uspješnost liječenja i smanjiti stupanj mortaliteta akutnog infarkta miokarda.