x
x

Korist primjene alendronata nadmašuje potencijalne rizike

  Marija Antonija Prlenda, mag. pharm.

  10.09.2016.

Dugotrajna upotreba alendronata povezana je sa smanjenim rizikom za prijelom kuka, a ne povećava rizik od prijeloma bedrene kosti, pokazali su rezultati studije objavljene u The BMJ.

Korist primjene alendronata nadmašuje potencijalne rizike
Uporaba alendronata tijekom više od 10 godina povezana je s 30% manjim rizikom za prijelom kuka te nije uočen povećani rizik za prijelom dijafize femura.

Alendronat je lijek iz skupine bifosfonata koji djeluju na način da inhibiraju resorpciju kosti koja je posredovana osteoklastima, bez izravnog djelovanja na stvaranje kosti. Indiciran je i u Hrvatskoj odobren za liječenje osteoporoze u postmenopauzi. Za alendronat se smatra da smanjuje rizik od prijeloma kralješka i kuka, no u posljednje vrijeme se mnogo govorilo o riziku da antiresorptivni učinak alendronata može dovesti do atipičnih prijeloma bedrene kosti što je dovelo u pitanje korisnost dugotrajne uporabe, a posljedično se propisivanje alendronata smanjilo za 50% u SAD-u. Sličan trend opadanja propisivanja ovog lijeka zamijećen je i u zemljama EU.

Najnovije istraživanje provedeno u Danskoj obuhvatilo je gotovo 62.000 pacijenata (starosti između 50 i 94 godine) koji praćeni od prvog propisivanja alendronata (u razdoblju od 1997.-2007.) pa sve do smrti ili kraja studije. Cilj je istraživanja bio proučiti povezanost između dugotrajne primjene alendronata i rizika za prijelom dijafize i subtrohanteričnog dijela bedrene kosti. Dizajn studije bio je tzv. ugnježdeno istraživanje parova (engl. nested case-control study) što je u biti kohortna studija u kojoj se, kada se promatrana pojava/ishod dovoljno akumulirala, iz većeg uzorka ispitanika odabire manji podskup koji se dalje analizira (kontrole nisu bez faktora rizika, nego bez ishoda, zbog toga je studija „case-control“). Takav je dizajn studije optimalan za procjenu utjecaja adherencije terapiji i kumulativne uporabe (u odnosu doza i godina uporabe) na rizik za prijelome kada se uzmu u obzir drugi čimbenici kod pacijenta koji mogu biti neuravnoteženi između ispitanika koji su doživjeli prijelome i pridruženih kontrola kod kojih prijeloma nije bilo.

Otprilike 8200 ispitanika koji su doživjeli prijelom kuka ili dijafize femura („cases“, tj. slučajevi) povezani su s ispitanicima koji nisu imali prijelome (kontrole). Nakon multivarijatne analize dobivenih podataka i prilagodbe podataka ovisno o prethodnim prijelomima, šećernoj bolesti i primjeni inhibitora protonske pumpe (koji mogu dovesti do pogrešne interpretacije rezultata), rezultati su pokazali da je uporaba alendronata tijekom više od 10 godina povezana s 30% manjim rizikom za prijelom kuka te nije uočen povećani rizik za prijelom dijafize femura. Autori su, nadalje, pretpostavili najgori scenarij gledano s farmakoepidemiološkog kuta, tj. da su svi prijelomi dijafize i subtrohanteričnog dijela bedrene kosti bili atipični i povezani s uzimanjem bifosfonata, uz pretpostavku da je stopa takvih prijeloma u općoj populaciji bila jednaka nuli te uz primjenu 95% intervala pouzdanosti omjera rizika i dobrobiti. Čak i u toj hipotetskoj situaciji se primjena alendronata pokazala korisnijom u prevenciji prijeloma nego neuzimanje lijeka.

Zaključak je studije da je kod pacijenata, koji u dugom vremenskom periodu i uz visoku stopu adherencije uzimaju alendronat, značajno smanjen rizik od prijeloma kuka, a značajno povećanje rizika od atipičnih prijeloma femura nije dokazano.