x
x

Enterokoki - opasni uzročnici ili nedužni promatrači?

  04.07.2015.

Infekcije mokraćnoga sustava (IMS) najčešće su enterokokne infekcije. Infekcije donjega mokraćnoga sustava (cistitis, prostatitis, epididimitis) najčešće su u starijih muškaraca. Većina enterokoknih IMS su bolničke infekcije i / ili su povezane s opstrukcijom, kateterizacijom i instrumentacijom.

Enterokoki - opasni uzročnici ili nedužni promatrači?

Iako postoji više od desetak vrsta enterokoka, E. faecalis i E. faecium uzrokuju većinu enterokoknih infekcija u ljudi. Enterokoki su prirođeno slabo virulentni mikroorganizmi; usprkos tomu mogu biti patogeni i sposobni uzrokovati različite infekcije.

Kod nekih infekcija (poput intraabdominalnih, zdjeličnih i infekcija mekog tkiva), uz enterokoke vrlo često se s istoga mjesta izoliraju i drugi mikroorganizmi. U tim situacijama nije posve jasno jesu li manifestacije infekcije rezultat invazije enterokoka, jesu li možda ti relativno avirulentni i oportunistički mikroorganizmi samo nedužni promatrači ili pak imaju zanemarivu ulogu u razvoju infekcije. Za neke druge vrste infekcija, prije svega endokarditis i bakterijemiju, enterokoki su posve jasni uzročnici teških, za život opasnih infekcija, a do kliničkog poboljšanja dolazi samo nakon provedene specifične terapije.

Infekcije mokraćnoga sustava (IMS) najčešće su enterokokne infekcije. Infekcije donjega mokraćnoga sustava (cistitis, prostatitis, epididimitis) najčešće su u starijih muškaraca. Većina enterokoknih IMS su bolničke infekcije i / ili su povezane s opstrukcijom, kateterizacijom i instrumentacijom.

Enterokoki mogu uzrokovati monomikrobni peritonitis u bolesnika s cirozom jetre ili u bolesnika koji su na kroničnoj peritonealnoj dijalizi, iako su oni mnogo rjeđi uzročnici spontanoga bakterijskoga peritonitisa od E. coli, odnosno od koagulaza negativnih stafilokoka i S. aureusa kao uzročnika peritonitisa povezanih s dijalizom. Endokarditis je jedna od najtežih enterokoknih infekcija. Zbog prirođene rezistencije enterokoka i nebaktericidnog djelovanja većine antibiotika, terapija tih infekcija je otežana čak kad se radi i o osjetljivim enterokokima. Stoga je za učinkovitu terapiju potrebna kombinacija dvaju antibiotika sa sinergističkim baktericidnim djelovanjem.

Većina enterokoknih infekcija može se liječiti penicilinom, ampicilinom ili vankomicinom sa ili bez aminoglikozida. Enterokoki su razvili rezistenciju i na te antibiotike, pa su terapijske mogućnosti liječenja enterokoknih infekcija dodatno značajno ograničene, posebno ako je uzročnik vankomicin rezistentan enterokok (VRE).

Edita Sušić

Odjel za medicinsku mikrobiologiju, Zavod za javno zdravstvo Šibensko-kninske županije, Šibenik

VEZANI SADRŽAJ > <