x
x

Pristup bolesniku s Parkinsonovom bolesti u ordinaciji obiteljske medicine

  27.04.2015.

Cjelovitim pristupom bolesniku s Parkinsonovom bolesti moguće je značajno olakšati simptome bolesti, usporiti pojavu komplikacija i očuvati kvalitetu života bolesnika i njegove obitelji.

Pristup bolesniku s Parkinsonovom bolesti u ordinaciji obiteljske medicine
Cjelovitim pristupom koji uključuje farmakoterapiju, psihoterapiju, fizikalnu terapiju, uravnoteženu prehranu te radnu terapiju u bolesnika s Parkinsonovom bolesti moguće je značajno olakšati simptome bolesti, usporiti pojavu komplikacija i očuvati kvalitetu života bolesnika i njegove obitelji.

Parkinsonova bolest je progresivan neurodegenerativni poremećaj koji nastaje zbog oštećenja supstancije nigre te posljedičnog manjka neurotransmitera dopamina. Kliničkom slikom dominiraju rigidnost, tremor u mirovanju i bradikinezija uz posturalnu nestabilnost, a dijagnoza se potvrđuje pozitivnim odgovorom na terapiju levodopom. Bolest je težak teret pojedincu i njegovoj obitelji. Uz farmakoterapiju važan su dio liječenja fizioterapija i tjelovježba, adekvatna prehrana i psihoterapija. Tjelesna aktivnost značajno smanjuje progresiju bolesti, a psihoterapija pozitivno djeluje na održavanje socijalnih aktivnosti i redukciju simptoma depresije koja se često popratno javlja. 

Prikaz slučaja: Pacijent u dobi od 60 godina, pomorac, prije šest godina javio se sa simptomima dvoslika, poteškoćama s mokrenjem i povremenom slabosti u rukama i nogama. Postupno su uočene i promjene raspoloženja, gubitak energije i interesa, teškoće spavanja, otežano gutanje, vrtoglavice i teškoće u održavanju ravnoteže. 

U fizikalnom statusu početno nisu evidentirani karakteristični simptomi: tremor u mirovanju, bradikinezija, rigidnost muskulature. U diferencijalnoj dijagnozi posumnjalo se na tumor središnjega živčanog sustava, nejasan neurološki poremećaj, cervikobrahijalni sindrom s radikulopatijom, adenom prostate i drugo. Nakon proširene obrade zbog sumnje na Parkinsonovu bolest započeta je specifična terapija, uz terapiju pratećeg depresivnog poremećaja. 

Pacijent svakodnevno provodi fizikalnu terapiju, redovito pliva, jednom do dvaput godišnje stacionarno se liječi u specijalnoj bolnici za rehabilitaciju, uravnoteženo se hrani te provodi radno okupacijske aktivnosti. Obiteljski liječnik redovito provodi suportivnu psihoterapiju uz uključivanje obitelji. Pacijent je danas dobrog općeg stanja, zadovoljavajuće tjelesne težine, samostalno pokretan s očuvanim govorom i socijalnim kontaktima. 

Zaključak: Cjelovitim pristupom koji uključuje farmakoterapiju, psihoterapiju, fizikalnu terapiju, uravnoteženu prehranu te radnu terapiju u bolesnika s Parkinsonovom bolesti moguće je značajno olakšati simptome bolesti, usporiti pojavu komplikacija i očuvati kvalitetu života bolesnika i njegove obitelji. 

Iva Lisica, Roberta Kobale, Josipa Marić, Ines Diminić Lisica