x
x

"Burnout" sindrom

  Aldenita Matić, dr. spec. psihijatar

  18.06.2014.

Dugotrajna izloženost stresu može uzrokovati anksiozne ili depresivne poremećaje što može biti uzrok čestih bolovanja i pada produktivnosti na poslu. Prepoznato je to u Americi i u drugim industrijski naprednijim zemljama gdje se zadnjih tridesetak godina bave problemom sagorijevanja na poslu – burnout – i traže rješenja za ovaj sve prisutniji problem.

"Burnout" sindrom

Uvod

Stres povezan s poslom nastaje kada zahtjevi i pritisak na poslu postanu veći od znanja i vještina radnika te predstavljaju izazov za njegovu sposobnost prilagodbe. Stres se može manifestirati različito: kroz razne oblike ovisničkog ponašanja (pušenje, alkohol, kockanje, droge), iritaciju, poremećaje koncentracije ili donošenja odluka, smetnje spavanja.

Dobar dio života provedemo školujući se i pripremajući za profesionalni život. Na radnom mjestu provodimo barem trećinu dana. Radno mjesto je jedan od ključnih faktora okoliša koji utječu na fizičko i mentalno zdravlje svakoga pojedinca. Utjecaj na mentalno zdravlje je kompleksan: s jedne strane posao je izvor osobnog zadovoljstva i postignuća, međuljudske interakcije i financijske sigurnosti što smatramo pozitivnim utjecajima na mentalno zdravlje. S druge strane, loša organizacija na poslu, narušeni međuljudski odnosi, vremenski rokovi, donošenje odluka, smjenski rad i slično, mogu imati negativan utjecaj na mentalno zdravlje i na osjećaj dobrobiti pojedinca. Stres povezan s poslom nastaje kada zahtjevi i pritisak na poslu postanu veći od znanja i vještina radnika te predstavljaju izazov za njegovu sposobnost prilagodbe. Stres se može manifestirati različito: kroz razne oblike ovisničkog ponašanja (pušenje, alkohol, kockanje, droge), iritaciju, poremećaje koncentracije ili donošenja odluka, smetnje spavanja. Dugotrajna izloženost stresu može uzrokovati anksiozne ili depresivne poremećaje što može biti uzrok čestih bolovanja i pada produktivnosti (što, opet, donosi pad profita). Prepoznato je to u Americi i u drugim industrijski naprednijim zemljama gdje se zadnjih tridesetak godina bave problemom sagorijevanja na poslu – burnout – i traže rješenja za ovaj sve prisutniji problem.

Definicija "burnout" sindroma

Burnout se često javlja kod njegovatelja (to mogu biti i članovi obitelji) koji brinu za bolesnike oboljele od kroničnih i iscrpljujućih bolesti, a koji su zbrinuti kod kuće.

Cooper, Dewe i O'Driscol (2001.) definiraju burnout kao profesionalno sagorijevanje, popraćeno nizom tjelesnih i mentalnih simptoma iscrpljenosti, a koje nastaje kao odloženi odgovor na kronične emocionalne i interpersonalne stresne događaje na poslu.

Crstina Maslach, profesorica psihologije, godinama se bavi proučavanjem ovoga sindroma i smatra da burnout nije ograničen samo na profesionalne njegovatelje. Zapravo, burnout se može razviti kod bilo koga tko provodi inenzivnu njegu i brine se za neku drugu osobu. Često se javlja kod osoba, njegovatelja (to mogu biti i članovi obitelji) koji brinu za bolesnike oboljele od kroničnih i iscrpljujućih bolesti, a koji su zbrinuti kod kuće. Njegovatelj može biti supružnik bolesnika s moždanim udarom, dijete koje brine o roditelju oboljelom od demencije uzrokovane Alzeheimerovom bolesti, roditelj djeteta s razvojnim poteškoćama i sl.

Profesionalni burnout je registriran kod zanimanja koja su orijentirana  na rad s ljudima: liječnici, socijalni radnici, policajci, suci, učitelji, zatvorski čuvari, njegovatelji...

Javlja se općenito u tri oblika:

  • -iscrpljenost (individualni odgovor na stres),
  • -depersonalizacija, cinizam (negativna reakcija na druge i na posao),
  • -neefikasnost, nedjelotvornost (negativna procjena vlastitih postignuća).

Burnout nije toliko problem osobe, tj. pojedinca koliko okruženja u kojemu radi. Kada radno mjesto ne prepoznaje ljudsku stranu rada, dolazi do poteškoća zbog neusuglašenosti prirode posla i prirode ljudi i tu se može stvoriti rizik za burnout. Ta neusuglašenost javlja se na šest različitih područja:

  • -zasićenost poslom,
  • -nedostatak kontrole,
  • -insuficijentan sustav nagrađivanja,
  • -loša komunikacija na poslu,
  • -nedostatak pravednosti,
  • -vrijednosno nesuglasje (value conflict).

Faze "burnout" sindroma

Autori Girdin, Everly i Dusek (1996.) su, uz definiciju burnouta kao stanja fizičke i/ili psihičke iscrpljenosti uzrokovane intenzivnim i prolongiranim stresom, opisali i tri faze ovoga sindroma.

I. Početna reakcija (Stress Arousal) – uključuje bilo koja dva od navedenih simptoma:

stalna razdražljivost

zaboravljivost

stalna tjeskoba

palpitacije

epizode visokoga tlaka

„preskakanje“ srca

bruksizam

loša koncentracija

nesanica

glavobolja

probavne smetnje

 

Budući da su ovo nespecifični simptomi, u ovoj fazi ih se još uvijek ne povezuje s poslom i često ne uzima ozbiljno. Ipak, organizam šalje signale da se nešto događa i ako se nastavi funkcionirati u takvim zahtjevnim uvjetima ulazi se u drugu fazu.

II. Čuvanje energije (Energy Conservation) – uključuje bilo koja dva od navedenih simptoma:

kašnjenje na posao

povlačenje od prijatelja i obitelji

odugovlačenje u poslu

cinični stav

potreba za trodnevnim vikendom

osjećaj nemira

pad seksualne želje

povećano konzumiranje kave, lijekova, cigareta, kole

stalan osjećaj jutarnjeg umora

pojačano konzumiranje alkohola

 

apatija

Ovu fazu obilježava potreba osobe da se povuče, primiri i sačuva energiju koliko je to moguće. Okolina primjećuje promjene u ponašanju i funkcioniranju, a ignoriranje simptoma vodi u treću fazu.

III. Intenzivna iscrpljenost – uključuje bilo koja dva od navedenih simptoma:

kronična tuga i depresija

potpuno povlačenje od ljudi

kronične probavne smetnje

želja da se odmakne od posla, prijatelja čak i od obitelji

kronični mentalni umor

suicidalne misli

kronični fizički umor

 

kronična glavobolja

 

Liječničko zanimanje visoko na ljestvici najugroženijih

Stresogeni faktori su u prvom redu velika odgovornost, kratki vremenski rokovi, donošenje odluka o kojima doslovno ovisi život bolesnika, stalni pritisak ljudi koji očekuju pomoć, osjećaj bespomoćnosti kod liječenja kroničnih onkoloških bolesnika, dežurstva, rad u smjenama, ometen obiteljski život, sve više administracije, potreba stalnog usavršavanje jer se svakodnevno pojavljuju nove informacije, kompeticija s kolegama, želja za napredovanjem i samoostvarenjem.

Treći stadij predstavlja ozbiljno stanje u kojemu su izraženi simptomi potpunog raspada, osoba stalno pobolijeva, osjeća se poluživom, a krajnji negativan ishod može biti suicid. Karoshi sindrom je opisan kao iznenadna smrt koja nastaje uslijed preopterećenosti poslom, uzrokovana najčešće srčanim udarom, moždanim udarom ili suicidom.

Visoko na ljestvici najugoženijih zanimanja za razvoj burnout sindroma jest liječničko zanimanje. Prema University of Manchester Institute for Science and Tehnology (1987.), na skali od 1 do 10 liječničko zanimanje je rangirano na 10. mjestu s rezultatom 6,8. Stresogeni faktori su u prvom redu velika odgovornost, kratki vremenski rokovi, donošenje odluka o kojima doslovno ovisi život bolesnika, stalni pritisak ljudi koji očekuju pomoć, osjećaj bespomoćnosti kod liječenja kroničnih onkoloških bolesnika, dežurstva, rad u smjenama, ometen obiteljski život, sve više administracije, potreba stalnog usavršavanje jer se svakodnevno pojavljuju nove informacije, kompeticija s kolegama, želja za napredovanjem i samoostvarenjem. Prema jednom istraživanju provedenom u Americi najveća izloženost burnoutu kod liječnika prema specijalizacijama nađena je kod liječnka u hitnoj službi, intenzivnoj njezi te kod liječnika obiteljske medicine. U istom istraživanju rezultati su pokazali da su simptomi burnouta izraženi kod 45% žena i 37% muškaraca, a da je najugroženija dobna skupina od 46 do 55 godina (32 %).

U Hrvatskoj su Mazzi i Ferlin u svome radu istraživali rasprostranjenost stresa i burnouta na populaciji od 140 liječnika obiteljske medicine, a rezultati su pokazali da je 42 % liječnika u II. fazi sindroma izgaranja na poslu, a više od 7% liječnika već u III. fazi.

Zaključak

S obzirom da je problem sagorijevanja na poslu prisutan i u liječničkoj populaciji, potrebno je senzibilizirati javnost, strukovna liječnička društva i odgovorne strukture kako bi se iznašle i poduzele mjere kojima bi se zaštitilo, olakšalo i pomoglo liječnicima kojima je narušeno zdravlje uzrokovano preopterećenošću na poslu.

Literatura

  1. WHO: Mental Healt: facing the challenges, building solutions. Report from the WHO European Ministerial Conference, Geneva 2005
  2. Maslach C.: Burnout: The cost of caring. Ehgelwood Cliffs, N.J., Prentince-Hall 1982
  3. Shanafelt TD; Boone S, Tan L, Dyrbye, LN, Sotile W et al. Burnout and satisfaction with work-life balance among US physicians relative to the general US population. Archives of internal medicine vol. 172 (18) p. 1377-85. 2012
  4. Girdin, D.A., Everly, G.S. and Dusek, D.E., Controlling Stress and Tension, Allyn & Bacon, Needham Heights, MA, (1996)
  5. Karoshi sindrom: http://en.wikipedia.org/wiki/Kar%C5%8Dshi, pogledano prosinac 2013
  6. WHO, Martino di V: Relationship between work stress and workplace violence in the health sector. Geneva, 2003

Aldenita Matić, dr. spec. psihijatar, Klinička bolnica Dubrava, Av. G. Šuška 6, Zagreb, Klinika za psihijatriju

Referentni centar Ministarstva zdravlja za poremećaje uzrokovane stresom

Regionalni centar za psihotraumu Zagreb

VEZANI SADRŽAJ > <