x
x

Zašto volonteri posjećuju stare i nemoćne osobe?

  dr. sc. Ivana Klinar, dr.med.

  22.07.2012.

Volonteri koji posjećuju stare i nemoćne osobe naviše su zadovoljni međusobnom komunikacijom i komunikacijom s korisnicima, ali smatraju da se dodatnom edukacijom mogu postići daljnja unaprjeđenja u njihovom radu. Osnovni motiv volontera Zaklade je činiti dobro, dobro se osjećati te pomagati starijim i nemoćnim osobama iz ljubavi.

Zašto volonteri posjećuju stare i nemoćne osobe?

Zaklada "Biskup Josip Lang" osnovana je 2002. godine odlukom Rezidencije Družbe Isusove u Zagrebu, Palmotićeva 33. Zaklada je ostvarenje velike želje p. Antuna Cveka koji se 40 godina brinuo za stare, bolesne i napuštene osobe. Uvidjevši da bi se organiziranom akcijom moglo puno više pomoći takvim osobama, uz pomoć svoje redovničke zajednice Družbe Isusove i odobrenjem državnih vlasti, crkvenih poglavara i suradnjom vjernika laika osniva Zakladu i daje joj ime po zagrebačkom biskupu Josipu Langu, velikom prijatelju i dobročinitelju siromaha.

Jedna od aktivnosti Zaklade organiziranje posjete starim, nemoćnim i osamljenim osobama u staračkim domovima u Zagrebu, svake druge nedjelje u mjesecu zajedno sa svojim volonterima. Najčešće je to dom u Drenovačkoj ulici. Redovito se okupi 15 volontera koji ponesu voća, kolača i ostalih namirnica koje onda dijele starim i nemoćnim osobama u domu. Najveća i najbolja pomoć koju volonteri pružaju starim i nemoćnim osobama jest druženje i razgovor s njima. Na taj način im se dadne prilika da ispričaju svoj život, svoje osobne i obiteljske muke i probleme. U situaciji empatije i dubokog razumijevanja mnogi dožive duševno olakšanje i psihičko rasterećenje kad naiđu na osobe koje ih žele s ljubavlju i strpljenjem slušati.

Uz pomoć donacije farmaceutske tvrtke Plive, Zaklada je posljednjih nekoliko mjeseci organizirala svoje volontere, održala edukaciju o palijativnoj skrbi i principima volonterskog rada i nabavila namirnice kojima je razveselila starije i nemoćne osobe. U jednoj posjeti volonteri obiđu stotinjak nemoćnih i starijih osoba u domu.

Cilj ovog rada bio je ispitati motive volontera koji idu u posjet u starački dom u Drenovačkoj ulici. Evaluacija volonterske akcije napravljena je standardiziranim anketnim upitnikom koji se uglavnom sastoji od slobodnih odgovora uz nekoliko osnovnih demografskih pitanja. Evaluaciju smo započeli na 8 volontera, prosječne dobi 51 godinu (raspon od 35 do 82 godine), a do kraja istraživanja uključit ćemo dvadesetak volontera koji sudjeluju u ovoj akciji.

Više od polovine ispitanika ima visoku stručnu spremu, ostali srednju, podjednako su zastupljeni i muškarci i žene, 5 volontera radi, a 3 su u mirovini. Za ovu akciju volonteri su saznali od prijatelja, u crkvi ili u Zakladi, prosječno volontiraju već 4 godine, neki od njih volontiraju i u nekim drugim akcijama. Većina ispitanika već ima iskustva s volontiranjem.

Osnovi motivi koji ih pokreću je činiti dobro i dobro se osjećati, pomoći najbolesnijima, starijim i nemoćnim osobama iz ljubavi. Od volontiranja očekuju posebno duhovno zadovoljstvo, radost, duhovni rast, žele potaknuti druge, a jedan volonter ne očekuje ništa. Volonterima se najviše sviđa pomaganje drugima, druženje i komunikacija kako s korisnicima tako i međusobno, a osobito je jedan ispitanik istaknuo zajedničko pijenje kave s p. Cvekom i njegovu nesebičnu ljubav i zahvalnost koju im upućuje.

Ispitanici su istaknuli da su dobili posebno ispunjenje, duhovni rast, prekrasno iskustvo koje bi i drugima preporučili, osjećaj ljubavi prema drugima i više strpljenja prema svojim najbližima. Svi ispitanici su zadovoljni ili vrlo zadovoljni akcijom u kojoj sudjeluju.

Jedna ispitanica predlaže daljnju edukaciju iz komunikacije i organizacije volonterskog rada.

Možemo zaključiti da je osnovni motiv volontera Zaklade činiti dobro, dobro se osjećati te pomagati starijim i nemoćnim osobama iz ljubavi. Zadovoljni su ovom akcijom, a naviše međusobnom komunikacijom i komunikacijom s korisnicima, ali se dodatnom edukacijom mogu postići daljnja unaprjeđenja u radu volontera.

P. Mijo Nikić, P. Antun Cvek, Nevenka Mišić, Dubravka Puljić Tonković, Dubravka Jukić Fabijanić, Ivana Klinar

Rad prezentiran na 2. hrvatskom kongresu o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji održanom od 9. do 11. veljače, 2012. godine u Zagrebu.

 

VEZANI SADRŽAJ > <