x
x

Značajke zlostavljanja rane dječje dobi - 1.dio

  prof. dr. sc. Dubravka Kocijan Hercigonja, dr. med., specijalist psihijatar

  11.01.2011.

Predškolska dob vrlo je važna za razvoj djeteta i njegove kasnije odnose s ljudima i socijalno funkcioniranje u životu. U najranijim odnosima, posebice između djeteta i majke, stvara se slika o sebi i svijetu oko sebe pa je važno u primarnoj prevenciji mentalnog zdravlja educirati i osvijestiti mlade roditelje o njihovoj ulozi.

Značajke zlostavljanja rane dječje dobi - 1.dio

Iz ranih odnosa s roditeljima, prije svega s majkom, i kasnijih odnosa s okolinom dijete se razvija u sigurnu osobu koja svijet gleda pozitivno ili u osobu koja radi  brojnih negativnih uvjeta razvoja postaje žrtva nasilja ili nasilnik.

Posebice je važno prepoznati  značajke nasilja kod predškolskog uzrasta, koje ovise o vrsti  traume. Međutim, takvoj djeci je zajednička značajka nedostatak radosti, apatičnost, tuga, nesigurnost, strah od odnosa bilo kakve vrste prisnosti, do brojnih somatskih smetnji kao što su odbijanje hrane,  slabije napredovanje u razvoju i sl.

Važno je da stručnjaci primarne zaštite prepoznaju poruke koje im šalje dijete svojim ponašanjem  te da odmah zaštite dijete prikladnim postupcima odnosno liječenjem.

Najvažnija osoba koja djetetu prezentira svijet u toj ranoj dobi je majka ili zamjena za majku. Ako je taj rani odnos siguran, dijete će stvarati i sliku o svijetu kroz siguran odnos i pozitivno gledati na sebe u svijetu.

Na početku treba postaviti pitanje zašto neke osobe uvijek funkcioniraju iz pozicije žrtve, a druge iz pozicije nasilnika i zašto se nasilje vrlo često ponavlja istim osobama od djetinjstva do odrasle dobi.

Razlozi su brojni. Ovdje bih iznijela uzroke koji polaze iz  ranih odnosa  i njihova utjecaja na razvoj djeteta, njegove sliku o svijetu i sebe u svijetu te kroz to i na sve odnose u kasnijem životu.

Prema psihodinamskim učenjima ličnost se razvija u odnosima između  novorođenčeta  i vanjskog svijeta u početku preko osoba koja djetetu prezentiraju taj svijet i kroz čiji doživljaj svijeta  i dijete procjenjuje svijet. Najvažnija osoba koja djetetu prezentira svijet u toj ranoj dobi je majka  ili zamjena za majku. Ako je taj rani odnos siguran, dijete će stvarati i sliku o svijetu kroz siguran odnos i pozitivno gledati na sebe u svijetu. Danas je sve prihvatljivije da je ta rana privrženost (attachment) bitna za sve naše kasnije odnose. 

Uloga majke

Majka s nesigurnom privrženosti stvara kod djeteta sliku da nije važno jer mame nema kada je treba, da nije dovoljno dobro, razvija se nisko samopouzdanje, a u odnosima poslije tijekom razvoja dominira inhibiranost, osjećaj manje vrijednosti, strah, nesigurnost i potreba da se zadovolje drugi, a ono samo i njegove potrebe nisu važne.

Majka koja djetetu daje sigurnu privrženost, što ovisi od njezinim razvojnim uvjetima i odnosa koji je imala sa svojom majkom, osigurava djetetu  sigurnu privrženost,  prepoznaje potrebe djeteta i reagira u skladu s njima. U svojim zahtjevima jasna je, a istodobno zaštićujuća, ne postiđuje dijete, dostupna mu je što kod djeteta, posebice malog, stvara, sliku važnosti i sigurnosti i kroz takvu sliku dijete gleda sebe i svijet i  sebe u svijetu.

Majka s nesigurnom privrženosti (attachmentom) radi svog nesigurnog „atachmenta" ili drugih problema ne reagira na pravi način na djetetove potrebe, nije mu dostupna jer je zaokupljena svojim problemima, inhibirana je u osjećajima i često nekonzistentna te iskazivanje osjećaja oscilira od prevelike „gušeće" nježnosti do nereagiranja i neprimjećivanja djetetovih potreba. Takva privrženost bez obzira da li ona ulazi u  podgrupu izbjegavajućeg, rezistentnog ili dezorganiziranog „attachmenta" stvara kod djeteta sliku da nije važno jer mame nema kada je treba, da nije dovoljno dobro, razvija se nisko samopouzdanje, a  u odnosima poslije tijekom razvoja dominira inhibiranost, osjećaj manje vrijednosti, strah, nesigurnost i potreba da se zadovolje drugi, a ono samo i njegove potrebe nisu važne. Takva će djeca poslije biti često žrtve svoje okoline jer su prepoznata kao nesigurna i bez samopoštovanja ili će se prikloniti grupi djece sa sličnim oblicima ponašanja i kroz identifikaciju s njima razvijati neprimjerene oblike ponašanja ili se dokazivati kroz agresiju.

Djeca sa sigurnom privrženosti, dakle u kvalitetnom odnosu, razvijaju  samopoštovanje, samopouzdanje, sigurnost. U odnosima  s  okolinom topla su,  neposredna i povjerljiva. 

Koje su posljedice nezaštićenog i nesigurnog odnosa?

Djeca odrasla u nesigurnom i nezaštićenom odnosu razviju vjerovanje da nisu važna zato jer nisu dobra i iz tog negativnog doživljaja sebe zadovoljavaju tuđe potrebe, ne suprotstavljaju se te često nasilje doživljavaju kao nešto što su zaslužili.

Dijete koje je odrastalo u nezaštićenom, nesigurnom odnosu, uz nedostatak važne osobe, kada mu treba, razvija osjećaj da nije važno, ambivalentno je u odnosima, dezorganizirano. Takva djeca najčešće razviju vjerovanje da nisu važna zato jer nisu dobra i iz tog negativnog doživljaja sebe zadovoljavaju tuđe potrebe, ne suprotstavljaju se te često nasilje doživljavaju kao nešto što su zaslužili.

Istraživanja  pokazuju da 85% zlostavljane djece ima nesigurnu privrženost (attachment). Iz te kategorije regrutiraju se i nasilnici i žrtve.

S obzirom na njihovo vjerovanje, to su djeca koja ne će tražiti pomoć, pa je naša zadaća da iz njihova ponašanja i poruka koje nam neverbalno šalju prepoznamo njihove potrebe, pozive za pomoć te interveniramo sukladno problemu, dobi i karakteru djeteta.

Izvor: HKLD

Predavanje održano na Simpoziju HKLD-a:

Prevencija zlostavljanja u dječjoj dobi