x
x

Liječenje i prevencija pelenskog osipa

  Ana Balažin Vučetić, dr. med. specijalist pedijatar

  02.12.2017.

Liječenje blagog pelenskog osipa odnosi se na uobičajene mjere prevencije, odnosno čišćenja i njege pelenske regije, kao što su izlaganje kože zraku, učestalo mijenjanje pelena, nježno čišćenje, uz obavezo korištenje pripravaka koji stvaraju zaštitnu barijeru, a najčešće se koriste oni sa cinkovim oksidom.

Liječenje i prevencija pelenskog osipa

Prevencija pelenskog osipa

Kvalitetni kontrolirani dokazi iz kliničkih istraživanja na temu prevencije pelenskog osipa nisu dostupni. Preporuke se temelje na kliničkom iskustvu i logici. Smatra se da je u prevenciji iritacijskog osipa najvažnije minimizirati izravni kontakt kože sa urinom i stolicom čestim mijenjanjem pelena te nježnim čišćenjem pelenske regije. 

Pelenski osip i nošenje pelena

Jednokratne moderne pelene tehnološki su napredni proizvodi koji sadržavaju polimere visoke sposobnosti upijanja (upijaju do čak 80 puta vlastite težine) i višestruke slojeve pomno izabranih materijala od kojih svaki ima posebnu ulogu u upijanju tekućine i smanjenju izlaganja kože iritansima iz urina.

 

  • Prvi sloj koji je u doticaju s kožom omogućuje prolaz tekućine u daljnje slojeve uz istovremeno sprječavanje ponovnog vlaženja kože iz same pelene.
  • Drugi sloj je građen od superapsorbirajućeg polimera koji brzo upija tekućinu i distribuira ju unutar sebe kako bi bila u što boljem kontaktu sa unutarnjom apsorbirajućom jezgrom pelene. Istovremeno ovaj sloj služi kao rezervoar tekućine koji sprječava ponovno vlaženje kože, dok se tekućina polagano apsorbira u unutrašnju jezgru.
  • Unutarnja apsorbirajuća jezgra obično je građena od unakrsno povezanih polimera koji imaju sposobnost apsorpcije veće količine tekućine, pri čemu pelena ostaje relativno tanka.

S druge strane, u proizvodnji modernih pelena koriste se boje, ljepila i drugi kemijski aditivi koji mogu biti uzrok alergijskog kontaktnog dermatitisa u pelenskoj regiji.

Najbolji izbor pelena i dalje ostaje kontroverzna tema. Iako su sve karakteristike modernih pelena usmjerene upravo ka smanjenju čimbenika koji predisponiraju pelenskom osipu, sustavni pregled studija nije donio dovoljno kvalitetnih dokaza koji bi potvrdili da su jednokratne pelene bolje u prevenciji osipa.

Odluče li roditelji koristiti platnene ili jednokratne pelene, česta promjena pelena bit će neophodna za prevenciju pelenskog osipa. Dođe li do razvoja pelenskog osipa, tijekom liječenja bi ipak zbog bolje apsorpcije trebalo koristiti jednokratne pelene.

Njega i čišćenje kože pelenske regije

Utori i nabori kože u kojima se mogu zadržati urin, stolica i sredstva za čišćenje, okluzija te sklonost maceraciji i rastu mikroorganizama, posebnosti su kože pelenske regije. Postupci čišćenja i njege kože pelenske regije ključni su u zaštiti kože i prevenciji nastanka pelenskog osipa jer podupiru funkciju kožne barijere, štite kožu od utjecaja urina i stolice, smanjuju dodatnu frikciju, smanjuju vrijeme izlaganja iritansima i stabiliziraju pH površine kože pelenske regije (koji raste pod utjecajem okluzije i mikroorganizama).

Svakodnevno kupanje i namakanje može narušiti fiziološku funkciju barijere kože pelenske regije. Preporuka je ne kupati ovo područje svaki dan, a kada se kupa, najbolje je koristiti čistu vodu i vatu, uz napomenu da dodatak pH neutralnog gela namijenjenog za kupanje u ispitivanjima nije imao negativan učinak na funkciju barijere.

Vlažne maramice

Jednokratne vlažne maramice prikladne su i široko dostupne. Međusobno se razlikuju prema vrsti losiona za čišćenje i fizikalnoj strukturi same maramice. Losioni su najčešće blagi, maramice uglavnom ne sadržavaju alkohol niti mirise, a sadržavaju neionske surfaktante, razna sredstva za kondicioniranje kože kao što su dimetikon i glicerin te konzervanse radi sprječavanja rasta mikroorganizama.

Randomizirana studija provedena na 280 zdrave novorođenčadi pokazala je da su jednokratne vlažne maramice (bez alkohola) u usporedbi s vodom i vatom jednako učinkovite i sigurne. Druga je studija na novorođenčadi u jedinicama intenzivne njege pokazala je da jednokratne maramice ipak remete funkciju kožne barijere, kako u prematurne, tako i u terminske novorođenčadi.

Preporuke različitih nacionalnih društava se zbog manjka kontroliranih studija razlikuju, pa tako u SAD-u preporučuju korištenje jednokratnih vlažnih maramica bez alkohola i mirisa, ali samo kad voda i vata nisu dostupne, dok Britanci preporučuju isključivo vodu i vatu za čišćenje pelenskog područja. 

Proizvodi za njegu

Kad preporučujemo proizvode koji sadržavaju cinkov oksid, alantoin ili dekspantenol , treba uvijek preporučiti preparat koji je dokazano učinkovit i dovodi do bržeg oporavka kože.

Za prevenciju (kao i liječenje) pelenskog osipa u praksi se preporučuje primjena topikalnih proizvoda sa parafinom ili cinkovim oksidom, tkz. barijernih krema kojima se ograničava kontakt kože s iritansima.

Kreme namijenjene zaštiti dječje pelenske regije moraju djelovati emolijentno (lanolin), antiflogistički (cinkov oksid + benzil benzoat/benzil cinamat), antiseptički (benzilni alkohol) i poticati regeneraciju kože (sastavnice Peruanskog balzama), a barijerna funkcija postiže se hidrofobnom bazom (vosak,  parafinsko ulje).

Neki preparati na tržištu objedinjuje sve ove sastojke i klinički dokazano smiruju i štite osjetljivu dječju kožu. Kad preporučujemo proizvode koji sadržavaju cinkov oksid, alantoin ili dekspantenol , treba uvijek preporučiti preparat koji je dokazano učinkovit i dovodi do bržeg oporavka kože. 

Zaključno o prevenciji pelenskog osipa

  • Preporučuje se što kraće izlaganje kože iritansima iz urina i stolice, odnosno često mijenjanje pelena.
  • Nema jedinstvenog stava o tome koja je vrsta pelena bolja za prevenciju pelenskog osipa.
  • Pelensku regiju treba nježno čistiti toplom vodom i eventualno malom količinom blagog sredstva za čišćenje sa fiziološkim pH ili vlažnim maramicama bez mirisa i alkohola.
  • Komade sasušene stolice treba nježno skinuti vatom i uljem.
  • Barijernu kremunije potrebno uklanjati prilikom svakog prematanja, a kada se uklanja, treba koristiti vatu i ulje.
  • Nakon čišćenja područje pelenske regije treba dobro posušiti, a kako bi se izbjegla nepotrebna frikcija, to je najbolje činiti nježnim tapkanjem mekanog ručnika. 

Liječenje pelenskog osipa

U liječenju svih slučajeva pelenskog osipa vrijedi sljedeće:

  • Koža treba biti što više vremena bez pelene, odnosno treba ju što više izlagati svježem zraku.
  • Pretjerano kupanje i čišćenje te agresivna i neprikladna sredstva za čišćenje mogu dovesti do dodatne iritacije i odgađanja procesa zacjeljivanja.
  • Koriste li se jednokratne vlažne maramice (i to one bez mirisa i alkohola koje se inače preporučuju), tijekom trajanja pelenskog osipa treba ih zamijeniti vatom i vodom.
  • Koriste li se platnene pelene, tijekom trajanja osipa treba ih zamijeniti jednokratnim superupijajućim pelenama.
  • Pelena mora biti prikladne veličine kako ne bi došlo do nepotrebne frikcije.
  • Na područje koje pokrivaju pelene treba nanijeti zaštitnu kremu 3-5 puta dnevno, ili po potrebi, bilo samu (blagi osip) ili nakon primjene topikalnog lijeka (umjereni i teški osip ili sekundarna infekcija).

Liječenje blagog pelenskog osipa

Liječenje blagog pelenskog osipa odnosi se na uobičajene mjere prevencije, odnosno čišćenja i njege pelenske regije, kao što su izlaganje kože zraku, učestalo mijenjanje pelena, nježno čišćenje, uz obavezo korištenje pripravaka koji stvaraju zaštitnu barijeru (najčešće se koriste oni sa cinkovim oksidom). 

Liječenje umjerenog i teškog pelenskog osipa

Kod umjerenog i teškog pelenskog osipa uz mjere čišćenja i njege te pripravke koji stvaraju zaštitnu barijeru istovremeno se primjenjuju niskopotentni topikalni kortikosteroidi 2 x na dan tijekom 3-7 dana. Topikalni kortikosteroidi se moraju koristiti vrlo štedljivo, s obzirom na okluziju ispod pelene koja potencira njihovo djelovanje. Pripravci koji stvaraju zaštitnu barijeru primjenjuju se na kožu iznad kortikosteroida. 

Sekundarna infekcija kandidom

Kod sekundarne infekcije kandidom ispod pripravka koji stvaraju zaštitnu barijeru primjenjuju se antimikotici i to najčešče klotrimazol 3 x na dan, sve dok ne dođe do regresije osipa.

Iskustvo iz prakse je pokazalo da je kod osipa koji ne prolaze na uobičajene mjere njege i traju dulje od 3 dana vrlo učinkovita kombinirana naizmjenična primjena topikalnog kortikosteroida (do 2 x na dan) sa klotrimazolom (do 3 x na dan), tijekom nekoliko dana.

Sekundarna bakterijska infekcija

Ako postoji sekundarna bakterijska infekcija, potrebno je primijeniti topikalne ili oralne antibiotike. Ako je infekcija lokalizirana i blaga, topikalni mupirocin primijenjen 2 x na da tijekom 5 − 7 dana najčešće je dovoljan za izlječenje površinske stafilokokne infekcije. Oralni antibiotici indicirani su u liječenju težih infekcija te obavezno kod perianalnog streptokoknog dermatitisa.

Mlada dojenčad (mlađa od 3 mjeseca) s bakterijskim pelenskim osipom koja uz to imaju povišenu temperaturu i/ili izgledaju bolesno (npr. odbijaju hranu, slabije reagiraju na okolinu, hipotonična su ili iritabilna) zahtijeva dodatnu dijagnostičku obradu kako bi se isključila teža sistemska bakterijska infekcija. 

Tvrdokorni pelenski osip

U slučaju tvrdokornog pelenskog osipa koji ne prolazi na uobičajene mjere prevencije i opisanog liječenja, treba razmotriti uzroke dermatitisa koji nisu povezani s nošenjem pelena kao i stanja koja mogu predisponirati razvoju pelenskog osipa, a koja su ranije detaljno opisana u poglavlju Diferencijalna dijagnoza pelenskog osipa.

Za one koji žele znati više o diferencijalnoj dijagnozi pelenskog osipa

Seboroični dermatitis. Radi se o čestoj dojenačkoj bolesti kože koja se javlja u prvim tjednima života, a iščezava najčešće do 4. mjeseca. Kliničke karakteristike uključuju dobro ograničene eritematozne papule i plakove sa sivo-žućkastim ljuskama, najizraženijima u naborima kože. U pelenskoj su regiji najčešće zahvaćeni ingvinalni nabori. Seboroični dermatitis rijetko je ograničen samo na pelensku regiju, pa tako većina dojenčadi ima tjemenicu, uz zahvaćanje lica, vrata i drugih nabora (aksile, antekubitalna jama, poplitealna jama). Promjene ne svrbe i često se sekundarno inficiraju kandidom. Seboroični dermatitis uglavnom dobro reagira na kratkotrajnu topikalnu terapiju niskopotentnim kortikosteroidima ili topikalnim antimikoticima. 

Atopijski dermatitis. U atopijskom dermatitisu (AD) pelenska regija uglavnom bude pošteđena, jer pelena pruža vlažan okoliš koji hidrira kožu i prevenira razvoj ekcematoznog dermaititsa. U slučajevima kada je pelenska regija ipak zahvaćena, dijete se po skidanju pelena intenzivno češka te se mogu se vidjeti znakovi kroničnog češanja (npr. povećanje broja ložnih linija i ekskorijacije). AD je uglavnom prisutan na drugim dijelovima kože i karakteriziran je tipičnim pruritusom i često osobnom i obiteljskom anamnezom pozitivnom na atopiju.

Enterovirusni vezikulozni stomatitis s osipom. Radi se o vrlo čestoj virusnoj infekciji poznatoj kao bolest šaka usta i stopala. Bolest se javlja u manjim epidemijama u jasličke i mlađe vrtićke djece, a uz blagu vrućicu koja traje dan-dva očituje se stomatitisom i osipom. Stomatitis karakteriziraju makule i vezikule po cijeloj usnoj šupljini, koje brzo ulceriraju. Osip tipično zahvaća dlanove i stopala gdje od početnih makula nastaju sive vezikule koje se resorbiraju i nestaju nakon 3-7 dana. Česte su i perioralne promjene. U djece koja nose pelene, vrlo je često zahvaćena koža pelenske regije, gdje osip može biti vrlo gust, i izgledati dramatično. Promjene spontano regrediraju kroz nekoliko dana bez ikakvih posebnih terapijskih mjera. No, ipak je potrebno praćenje jer u pojedinim slučajevima može doći do razvoja sekundarne kožne infekcije (kandijaza, impetigo). Rijetko se javljaju difuzne vezikulo-bulozne i erozivne lezije. 

Alergijski kontaktni dermatitis. Radi se o manje čestom uzroku pelenskog dermatitisa na koji treba pomišljati kod tvrdokornog pelenskog osipa. Boje i mirisi iz pelene te sastojci gume mogu djelovati alergeno. Implicirani su također i konzervansi, mirisi i aditivi u dječjim maramicama i topikalnim kremama. Toplina i vlaga ispod pelene može potpomoći otpuštanju alergena i njihovoj apsorpciji u kožu. Nabori su tipično pošteđeni te je najčešće zahvaćena koža koja je u izravnom kontaktu s pelenom (ponekad samo dijelovi koji su u doticaju s rubovima pelene). Promjene se mogu očitovati kao oštro ograničeni eritem, papule s ljuskama, vezikule ili erozije.

Psorijaza. Psorijaza se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, a inicijalno se često može manifestirati upravo u pelenskoj regiji. Prezentira se oštro ograničenim eritematoznim ljuskastim papulama i plakovima. Jako ljuskanje koje je tipično za psorijazu u pelenskoj regiji može izostajati zbog maceracije i vlage koja vlada ispod pelene. Pozitivna anamneza na psorijazu može biti pozitivna.

Šećerna bolest. Šećerna bolest ovisna o inzulinu jedna je od najčešćih kroničnih bolesti u pedijatrijskoj populaciji, a prema broju novih slučajeva naša se zemlja svrstava u zemlje visokog rizika (17 novih slučajeva na 100.000 djece do 14 godine). Anamneza prolongirane ili rekurirajuće kandidijaze važan je podatak koji mora potaknuti na isključivanje dijabetesa, posebno u djece mlađe od dvije godine.

Svrab. Svrab može zahvatiti pelensku regiju. Najčešće se manifestira kao akutni, difuzno prošireni pruritički dermatitis. Nalaz na koži uključuje vezikulopapularnu erupciju koja zahvaća trup, aksile, vrat, dlanove i stopala te nerijetko pelensku regiju. Postavljanju dijagnoze pomaže informacija da i drugi članovi obitelji imaju slične lezije i anamnezu svraba. Dijagnoza se postavlja dokazom uzročnika u kožnoj strugotini svježih sumnjivih promjena.

Histiocitoza Langerhans. Radi se potencijalno fatalnoj hematološko/onkološkoj bolesti koja se može inicijalno prezentirati teškim ili iznimno tvrdokornim pelenskim dermatitisom. Kožne lezije se uglavnom javljaju tijekom dojenačke ili rane dječje dobi i karakterizirane su crveno-narančastim ili žuto-smeđim ljuskavim papulama, erozijama i/ili petehijama najčešće lociranima u preponama, naborima i vlasištu. Često se zamijeni sa seboroičnim dermatitisom, no boja lezija i prisutnost petehija mogu pomoći pri diferencijaciji.

Zlostavljanje. Zlostavljanje djeteta važno je razmotriti u svim slučajevima tvrdokornog, teškog ili atipičnog pelenskog osipa. Teški pelenski osip koji se čini rezistentnim na liječenje može biti rezultat zanemarivanja djeteta. Pelenska regija može biti i mjesto opeklina i drugih namjernih ozljeda. Infekcija HPV-om (kondilomi ili bradavice) može se prenijeti vertikalno od majke, ali isto tako može biti znak spolnog zlostavljanja djeteta. 

Literatura

  1. Horii KA. Diaper dermatitis. Post TW, ed. UpToDate. Waltham, MA: UpToDate Inc. http://www.uptodate.com (Pristupano 8. listopada, 2017.)
  2. Stamatas GN i sur. Diaper Dermatitis: Etiology, Manifestations, Prevention, and Management Pediatric Dermatology Vol. 31 No. 1 1–7, 2014.
  3. Telofski LS i sur. The Infant Skin Barrier: Can We Preserve, Protect, and Enhance the Barrier? Dermatol Res Pract. 2012;2012:198789.
  4. Coughlin CC i sur. Clinical approaches to skin cleansing of the diaper area: practice and challenges. Pediatr Dermatol. 2014 Nov;31 Suppl 1:1-4.
  5. Visscher MO. Recent Advances in Diaper Dermatitis: Etiology and Treatment. Pediatr Health. 2009;3(1):81-98.
  6. Koletzko S. i sur. Diagnostic Approach and Management of Cow's-Milk Protein Allergy in Infants and Children: ESPGHAN GI Committee Practical Guidelines. J Pediatr Gastroenterol Nutr. 2012; 55(2): 221-9.Kaszuba A i sur. Wieloośrodkowe badanie porównawcze właściwości pielęgnacyjnych i tolerancji preparatów Alantan, Bepanthen, Linomag i Sudocrem® u dzieci z pieluszkowym zapaleniem skóry. Post Dermatol Alergol 2009; XXVI, 1: 1–7
  7. Rojnic Putarek N. i sur. Incidence of type 1 diabetes mellitus in 0 to 14-yr-old children in Croatia--2004 to 2012 study. Pediatr Diabetes. 2015 Sep;16(6):448-53..
  8. Quinn M i sur. Characteristics at diagnosis of type 1 diabetes in children younger than 6 years. J Pediatr. 2006 Mar;148(3):366-71.