x
x

Nedostatak surfaktanta u dojenčadi s teškim virusnim bronhiolitisom

  Ana Balažin Vučetić, dr. med. specijalist pedijatar

  19.08.2014.

Rezultati nove studije potvrđuju da dojenčad s teškim bronhiolitisom ima smanjeni sadržaj i funkciju surfaktanta te ukazuju na jednostavne testove za identifikaciju one dojenčadi koja bi mogla imati koristi od nadomjesne terapije surfaktantom.

Nedostatak surfaktanta u dojenčadi s teškim virusnim bronhiolitisom
U djece s akutnim virusnim bronhiolitisom smanjen je sadržaj surfaktanta kao i njegova funkcija.

Akutni virusni bronhiolitis najčešća je infekcija donjeg dišnog sustava dojenčadi i djece i čest je uzrok hospitalizacije djece mlađe od 3 godine. Najčešće je uzrokovan respiratornim sincicijskim virusom, u oko 50%-80% slučajeva. Ova bolest javlja se sezonski i uzrok je upale i opstrukcije donjih dišnih putova.

Pretpostavlja se da je bronhiolitis povezan s manjkom surfaktanta. Ranije studije pokazale su promjene u proteinima surfaktanta i površinskoj napetosti uz pomoć mjerenja mjehurića surfaktanta pulsirajućim surfaktometrom ili click testom provedenim na trahealnim aspiratima djece s bronhiolitisom. U studijama koje su ispitivale primjenu vanjskog surfaktanta, predominantni učinci su bili poboljšanje oksigenacije, smanjeno trajanje mehaničke ventilacije i vremena boravka u pedijatrijskoj jedinici intenzivne njege.

Utvrđivanje stvaranja i funkcije surfaktanta metodama brojanja lamelarnih tjelešaca (eng. lamellar body count - LBC)  i testom stabilnosti mikromjehurića (eng. stable microbubble test - SMT) pokazalo je dobru točnost u dijagnostici sindroma respiratornog distresa. Cilj ove studije je bio utvrditi sadržaj i funkciju sufraktanta navedenim dvjema metodama, u mehanički ventilirane dojenčadi s teškim akutnim virusnim bronhiolitisom. Brazilski su autori na čelu s dr. Hartmann proveli stoga kontroliranu presječnu studiju u koju su uključili 32 mehanički ventilirane dojenčadi; 16 s dijagnozom akutnog virusnog bronhiolitisa i 16 s normalnim plućima. Prikupljen je trahealni aspirat i automatskim brojačem su izbrojana lamelarna tjelešca. SMT test je učinjen koristeći Pattle tehniku. Uzorci su po uzimanju zamrznuti te prije testiranja odmrznuti.

U skupini dojenčadi s bronhiolitisom medijan LBC-a je bio značajno niži od onog u kontrolnoj skupini: 130 000 (61 250-362 250) vs 518 000 (180 250-896 000) lamelarnih tjelešaca/μL; p = 0,003. Medijan vrijednosti SMT-a je bio također značajno niži u skupini s bronhiolitisom: 10 (2-13) vs 400 (261-615) mikromjehurića/mm2; p < 0,001.

U zaključku se navodi da je u djece s akutnim virusnim bronhiolitisom smanjen sadržaj surfaktanta kao i njegova funkcija. Pretpostavljamo da bi ovi jednostavni testovi mogli biti korisni za identifikaciju dojenčadi s bronhiolitisom koja bi mogla imati koristi od nadomjesne terapije surfaktantom.