x
x

Paracetamol kao moguća alternativa ibuprofenu kod otvorenog arterijskog duktusa

  Ana Balažin Vučetić, dr. med. specijalist pedijatar

  17.07.2014.

Randomizirano kontrolirano ispitivanje provedeno na 90 nedonoščadi pokazalo je da bi oralni paracetamol mogao biti alternativa oralnom ibuprofenu u liječenju otvorenog arterijskog duktusa.

Paracetamol kao moguća alternativa ibuprofenu kod otvorenog arterijskog duktusa
Rezultati studije pokazali su da paracetamol i ibuprofen imaju sličnu učinkovitost u zatvaranju otvorenog arterijskog duktusa nakon jednog provedenog tretmana. Otvoreni atrerijski duktus zatvorio se u 31 (77.5%) bolesnika u skupini koja je primila ibuprofen, dok je u skupini koja je primila paracetamol do zatvaranja došlo u 29 (72.5%) bolesnika.

Hemodinamski značajan otvoreni arterijski duktus čest je uzrok morbiditeta i mortaliteta nedonoščadi i javlja se u više od 40% slučajeva. Uz otvoreni arterijski duktus povezano je nekoliko komorbiditeta kao što su nekrotizirajući enterokolitis, intraventrikularna hemoragija, plućni edem/hemoragija, kronična plućna bolest i retinopatija nedonoščadi, no nije jasno da li je sam otvoreni duktus odgovoran za njihov nastanak. Terapijske opcije za zatvaranje otvorenog duktusa uključuju farmakološko liječenje i kiruršku ligaciju. Najčešće korišteni lijekovi za zatvaranje su iz skupine inhibitora ciklooksigenaze, prvenstveno indometacin i ibuprofen, koji blokiraju pretvaranje arahidonske kiseline u prostaglandine. Stope uspješnosti zatvaranja duktusa uz ibuprofen su između 70%-85%. Nekoliko dobro poznatih nuspojava povezano je sa korištenjem ove skupine lijekova, kao što su periferna vazokonstrikcija, gastrointestinalno krvarenje i perforacija, smanjena agregacija trombocita, hiperbilirubinemija i renalno zatajenje.
 
Paracetamol djeluje direktno inhibirajući aktivnost prostaglandin sintaze u peroksidnoj regiji. Uloga paracetamola kao alternativnog lijeka za zatvaranje otvorenog arterijskog duktusa aktualizirala se prethodnih godina zbog potencijalnih ozbiljnih nuspojava inhibitora ciklooksigenaze. Autori su u prethodno objavljenoj seriji slučajeva pokazali da intravenski primijenjen paracetamol može biti alternativa u bolesnika kod kojih je oralni unos kontraindiciran ili u onih koji imaju intoleranciju hranjenja. Nedavno je također objavljeno da se paracetamol u oralnom obliku može uspješno koristiti kao primarni izbor za zatvaranje otvorenog arterijskog duktusa.
 
Kako bi testirali hipotezu da je u nedonoščadi oralni paracetamol učinkovit kao ibuprofen u zatvaranju značajno otvorenog arterijskog duktusa, turski su autori na čelu s dr. Mehmet Y. Oncelom proveli prospektivno randomizirano kontrolirano ispitivanje. Uključili su 90 nedonoščadi gestacijske dobi ≤30 tjedana, porođajne težine  ≤1250 g, koja su bila u postnatalnoj dobi od 48 do 96 h i koja su imala ultrazvučno potvrđen značajno otvoreni arterijski duktus. Svaki uključeni bolesnik primio je ili oralni paracetamol (15 mg/kg svakih 6 sati tijekom 3 dana) ili oralni ibuprofen (inicijalna doza 10 mg/kg, a nakon toga 5 mg/kg nakon 24 i 48 sati). 
 
Rezultati studije pokazali su da paracetamol i ibuprofen imaju sličnu učinkovitost u zatvaranju otvorenog arterijskog duktusa nakon jednog provedenog tretmana. Otvoreni atrerijski duktus zatvorio se u 31 (77.5%) bolesnika u skupini koja je primila ibuprofen, dok je u skupini koja je primila paracetamol do zatvaranja došlo u 29 (72.5%) bolesnika (apsolutno smanjenje rizika [ARR] 5%, 95% CI, -13.95% do 23.95%, nije značajno). Stopa ponovnog otvaranja bila je viša u skupini koja je primala paracetamol, no razlika nije bila statistički značajna (ARR 6%, 95% CI, -9.48% do 25.48%, nije značajno). Kumulativne stope zatvaranja nakon drugog provedenog tretmana bile su visoke u obje skupine. Samo 2 bolesnika (2,5%) iz skupine koja je primala paracetamol i 3 bolesnika (5%) iz skupine koja je primala ibuprofen trebalo je kiruršku ligaciju duktusa.
 
Osim slične učinkovitosti, oba su lijeka bila dobro tolerirana i čine se sigurnima u smislu renalnih i jetrenih varijabli, bez statistički značajnih razlika u incidenciji većih komplikacija (renalna tolerancija, povišene jetrene transaminaze, hiperbilirubinemija, gastrointestinalno krvarenje, nekrotizirajući enterokolitis, intraventrikularna hemoragija, kronična plućna bolest, retinopatija nedonoščadi).