x
x

Akutne ozljede pluća izazvane transfuzijom kod operacije srca

  05.07.2014.

Moguća akutna ozljeda pluća izazvana transfuzijom kod pacijenata podvrgnutih operaciji srca istražena je u KBC-u u Zagrebu i objavljena u CMJ-u.

Akutne ozljede pluća izazvane transfuzijom kod operacije srca

Cilj Odrediti incidenciju akutne ozljede pluće izazvane transfuzijom (eng. TRALI) i povezane rizične čimbenike kod pacijenata podvrgnutih operaciji srca.

Postupci Proveli smo prospektivno kohortno istraživanje u jednom centru od siječnja 2009. do ožujka 2010. u Kliničko-bolničkom centru Zagreb. Prikupili smo podatke vezane za pacijenta, transfuziju i operaciju. Istraživanje je uključilo 262 pacijenata kod kojih je ispitano respiratorno pogoršanje uključujući mjerenje arterijskog zasićenja krvi kisikom (SaO2), udio kisika u udahnutom zraku (FiO2), i parcijalni tlak kisika u arterijama (PaO2). Moguća akutna ozljeda pluća izazvana transfuzijom definirana je u skladu s definicijom prihvaćenom na Toronto Consensus konferenciji, koja je proširena na 24-satnu post-transfuziju. Ispitana skupina podijeljena je u skupinu ispitanika s TRALI, koja je uključila 32 ispitanika s TRALI i kontrolnu skupinu koja je uključila 220 pacijenta sa i bez respiratornog pogoršanja ali bez akutne ozljede pluća.

Rezultati Moguća TRALI primijećena je kod 32 (12,2%) pacijenta. U usporedbi s kontrolnom skupinom, pacijenti s mogućom TRALI imali su viši izračun Američke anesteziološke udruge (eng, American Association of Anesthesiology) višu stopu respiratornog komorbiditeta (43,8% vs 15,5%), i trebali su dobiti više jedinica crvenih krvnih stanica (medijan 4, raspon [2,5-6] vs. 2 [1-3]), plazma (5 [0-6] vs. 0 [0-2]) i trombocita0 [0-8] vs. 0 [0-0]) (svaki P<0,001). Rizični čimbenici za moguću TRALI bili su ukupni broj transfuzijskih jedinica krvi (omjer izgleda 1,23; 95% raspon pouzdanosti 1,10-1,37) i trajanje kardiopulmonarne premosnice (omjer izgleda 1,08; 95% raspon pouzdanosti 1,05-1,11). Omjer PaO2/FiO2 nakon transfuzije bio je značajno snižen kod pacijenata s mogućom TRALI i značajno povišen kod kontrolnih ispitanika bez ozljede pluća.

Zaključak Primijećena je viša stopa slučajeva moguće TRALI nego u ostalim istraživanjima s pacijentima podvrgnutim operaciji srca. U identifikaciji slučajeva s mogućom TRALI pomaže praćenje omjera PaO2/FiO2 i utvrđivanje post-transfuzijskog respiratornog pogoršanja.

Tajana Zah-Bogović, Jasna Mesarić, Pero Hrabač, Višnja Majerić-Kogler