x
x

Prikaz slučaja s tečaja kolaborativna praksa - iskustva moderatora

  Doc. prim. dr. sc. Mario Ćurković, dr. med.
  Dr. sc. Slaven Falamić, univ. mag. pharm. specijalist kliničke farmacije

  31.05.2014.

Tečajevi kolaborativne prakse održani diljem Hrvatske, sastojali su se od zanimljivih predavanja i radionica u kojima su sudjelovali liječnici i farmaceuti. Cilj radionica bio je naglasiti nužnost dobre suradnje liječnika i farmaceuta kako bi bolesniku bila pružena najbolja moguća skrb.

Prikaz slučaja s tečaja kolaborativna praksa - iskustva moderatora

Tečajevi kolaborativne prakse održani diljem Hrvatske, sastojali su se od zanimljivih predavanja i radionica u kojima su sudjelovali liječnici i farmaceuti. Cilj radionica bio je naglasiti nužnost dobre suradnje liječnika i farmaceuta kako bi bolesniku bila pružena najbolja moguća skrb.

Na radionicama je bilo obrađeno više slučajeva. U prvom dijelu liječnici i farmaceuti dobili su materijale s opisom slučaja i drukčijim informacijama koje su prikupili od bolesnika, onako kako to obično biva u praksi. Nisu međusobno razmijenili informacije te su zatim uz pomoć i suradnju s moderatorima i voditeljima radionica iznijeli odvojeno svoje mišljenje o problemima bolesnika iz slučaja. Predložili su terapijske ciljeve i plan za postizanje cilja. U drugom dijelu pri obradi slučajeva provodila se ista metoda, osim što su liječnici i farmaceuti aktivno surađivali u razmjeni informacija te zajednički raspravljali o rješenjima.

I na tečaju o kolaborativnoj praksi koji je održan u ožujku ove godine u Osijeku, predstavljena su tri prikaza slučaja kroničnih bolesnika. Radi se o tri česte i vrlo značajne kronične bolesti (arterijska hipertenzija, astma i dijabetes). Zašto baš te tri bolesti? To su bolesti od kojih obolijeva veliki broj ljudi u RH, ali i u svijetu. One također predstavljaju problem ne samo za pacijente nego i za zdravstveni sustav i društvo u cjelini. Njihovo liječenje je zahtjevno i skupo. Još veći teret predstavlja liječenje teških komplikacija (infarkt miokarda, cerebrovaskularni inzult, periferna arterijska bolest, nefropatija, neuropatija i retinopatija) koje, iako predstavljaju prirodni tijek bolesti, ovise o regulaciji čimbenika rizika te su zbog toga preventabilne. Tome treba dodati smanjenu radnu sposobnost, invalidnost, psihičke, socijalne i emocionalne poteškoće koje nastaju i znatno smanjuju kvalitetu života pacijenata, koji trpe od kroničnih komplikacija ovih bolesti.

Prikaz metodologije slučajeva

Sva tri slučaja su koncipirana tako da su liječnici i ljekarnici prije početka svake radionice dobili radne listove i otisnutu priču o pacijentu. Potom voditelji tečaja pročitaju priču i navedu da će moderatori podijeliti dodatne informacije i za liječnike i za ljekarnike. One simuliraju stvarnu situaciju u praksi, gdje liječnik ima više informacija o laboratorijskim nalazima, obiteljskoj anamnezi i komorbiditetima, a ljekarnik o prehrambenim navikama, adherenciji, nuspojavama i drugim problemima pri uzimanju lijekova. Potom se sudionici pozivaju da potpuno samostalno odrede terapijski cilj i plan skrbi za pacijenta. Zadatak moderatora je bio da obilaze sudionike i pomaže im u rješavanju problema, ne otkrivajući im dodatne podatke koje imaju liječnici, odnosno ljekarnici. Moderatori liječnici pozivaju liječnike da predlože plan skrbi i rješenja predstave cijeloj skupini. Moderatori ljekarnici pozivaju ljekarnike da daju i dopune rješenja i nekoliko dopunjenih rješenja predstave cijeloj skupini. Moderatori naglase koji su momenti bili bitni za uspjeh ili neuspjeh slučaja, a voditelji tečaja naglase važnost komunikacije i suradnje između liječnika i ljekarnika za uspješan i siguran ishod liječenja. 

Iskustva i dojmovi polaznika

Pokazalo se kako razlike u mišljenjima nisu bile presudne za ishode i zajednički cilj bolje skrbi za bolesnika.

Moja iskustva kao moderatora su bila vrlo pozitivna, korisna i zanimljiva. Pojam kolaborativne prakse je za mene bio relativno nepoznat, premda se u stranoj literaturi dosta spominje zadnjih godina. Iskustva koja sam do sada imao  s ljekarnicima bila su uglavnom oskudna. Suradnja i komunikacija su bile prisutne, ali se sve svodilo na razgovor o nekim nejasnoćama vezanim za recepte ili defekturu nekog lijeka. Kolaborativne prakse u pravom smislu riječi nije bilo, sve do ovog tečaja. Po prvi puta sam imao mogućnost da budem na tečaju s velikim brojem ljekarnika i da s njima diskutiram o načinu rješavanja problema pacijenata s kroničnim bolestima. Iako su ovom slučaju pacijenti bili virtualni, njihovi problemi su bili dobro promišljeni i postavljeni, s namjerom da se simulira stvarna situacija. Mislim da se u tome uspjelo. Ugodno sam iznenađen velikim brojem ljekarnika, žao mi je što nije bilo više liječnika. Ljekarnici su me iznenadili sa svojim entuzijazmom i ozbiljnošću u rješavanju problema. Bili su aktivni, postavljali su pitanja tijekom mog obilaska, komentirali nelogičnosti u terapiji nekih pacijenata koje su bile prikazane, tražili objašnjenja liječnika o bolestima i rizičnim čimbenicima kod pojedinih pacijenata. Također su liječnici i ljekarnici međusobno dobro komunicirali i izmjenjivali informacije koje su bitne u rješavanju svakog pojedinog slučaja. Neposredno nakon završetka tečaja nekoliko ljekarnika mi je reklo da su jako zadovoljni s radionicom. Pitali su me mogu li mi se javiti ako budu imali nekih problema, pitanja ili nejasnoća tijekom svog posla. Jedna ljekarnica mi se javila telefonom nakon 2 tjedna u svezi mog pacijenta i nejasnoće oko terapije i doze i rekla mi je: “Evo doktore nastavljamo kolaborativnu praksu u svakodnevnom radu. “ Naravno, nadam se da će tako biti i u budućnosti, a sve u korist postizanja najboljeg terapijskog cilja za sve naše pacijente.

Pokazalo se kako razlike u mišljenjima nisu bile presudne za ishode i zajednički cilj bolje skrbi za bolesnika.

Iskustva liječnika i ljekarnika s tečaja bila su mahom pozitivna. Predavanja i radionice izvrsno su ilustrirali važnost kolaborativne prakse u skrbi za bolesnike, razumijevanje važnosti razmjene informacija, uzajamnosti i komplementarnosti. Svi sudionici tečaj su završili s čvrstom odlukom kako će aktivno provoditi kolaborativnu skrb i bolje međusobno surađivati na svojim radnim mjestima.

Literatura

1.Poljičanin T, Metelko Ž. Epidemiologija šećerne bolesti u Hrvatskoj i svijetu MEDIX, Vol.15 No.80/81 Veljača 2009.

2. Kuzmanić M, Vrdoljak D, Rumboldt M, Petric D. Metabolički sindrom u dijabetičara tipa 2. Medica Jadertina, Vol.38 No.1-2 Svibanj 2008.

3. Hrabak Žerjavić V, Kralj V, Dika Ž, Jelaković B. Epidemiologija hipertenzije, moždanog udara i infarkta miokarda u Hrvatskoj. MEDIX, Vol.16 No.87/88 Lipanj 2010.

4. Stipić-Marković A,  Čvoriščec B, Pevec B, Radulović-Pevec M. Povećana incidencija alergija u Hrvatskoj. Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Medicinske znanosti, No.499=32 Travanj 2008.

5. Hammond RW, Schwartz AH, Campbell MJ, Remington TL, Chuck S, Blair MM, Vassey AM, Rospond RM, Herner SJ, Webb CE. Collaborative drug therapy management by pharmacists--2003. Pharmacotherapy. 2003 Sep;23(9):1210-25.

Predavanje održano na Savjetovanju farmaceuta, Osijek, svibanj 2014.

VEZANI SADRŽAJ > <