x
x

Adenotonzilektomija u liječenju sindroma opstrukcijske apneje u spavanju u djece

  Maja Grgec, dr. med.

  05.07.2013.

Adenotonzilektomija je čest terapijski postupak u djece koja pate od poremećaja disanja u spavanju, tzv. sindroma opstrukcijske apneje u spavanju. Ipak, potrebna je detaljnije ispitati prednost postupka u poboljšanju koncentracije, kognitivnih sposobnosti, ponašanja i kvalitete života.

Adenotonzilektomija u liječenju sindroma opstrukcijske apneje u spavanju u djece
Adenotonzilektomija ne poboljšava značajno pažnju u školske djece niti njihove kognitivne sposobnosti, ali ima pozitivan utjecaj na ponašanje i kvalitetu života.

Sindrom opstrukcijske apneje u spavanju je karakteriziran pojavama pauza u disanju tijekom sna što smanjuje koncentraciju i kognitivne sposobnosti djece i može biti povezano s poremećajima u ponašanju. Za nesmetano disanje tijekom spavanja od izrazite je važnosti prohodnost gornjih i donjih dišnih putova. Najčešći uzrok nastanka apneje u spavanju u djece je hipertrofija tonzila. Sindrom se češće susreće u djece koja su pretila. Polisomnografija je siguran i jednostavan način snimanja biofizioloških promjena za vrijeme spavanja koji se koristi za procjenu apneje u snu.

U nedavno objavljenom istraživanju u New England Journal of Medicine autori su na uzorku od 464 djece u dobi od 5 do 9 godina usporedili prednosti adenotonzilektomije u liječenju apneje u spavanju u usporedbi s kliničkim praćenjem bez poduzimanja kirurškog zahvata. Istraživanje je trajalo 7 mjeseci. Rezultati su pokazali da adenotonzilektomija ne poboljšava značajno pažnju u školske djece niti njihove kognitivne sposobnosti, ali da ima pozitivan utjecaj na ponašanje i kvalitetu života. Nalazi polisomnografije su također bili bolji u operirane djece, napose u one pretile. Od značajnih nuspojava u djece podvrgnute adenotonzilektomiji autori su zabilježili nekoliko slučajeva postoperacijskog krvarenja. S druge strane, u neoperiranoj skupini bila je češća učestalost infekcija gornjeg dišnog sustava i astme. S obzirom na normalizaciju nalaza polisomnografije i u velikom broju neoperirane djece i izostanak značajnog poboljšanja kognitivnih funkcija u operirane djece autori podržavaju oba pristupa u liječenju sindroma opstruktivne apneje u spavanju u dječjoj dobi.