x
x

Mijastenija gravis i trudnoća?

  Ivan Gudelj, mag. pharm

  26.02.2013.

Mijasenija gravis je autoimuna bolest od koje boluje milijun ljudi na svijetu i to većinom žene, a pojavljuje se tijekom drugog i trećeg desetljeća života. Često postavljano pitanje je odnos između mijastenije i trudnoće.

Mijastenija gravis i trudnoća?

Utjecaj trudnoće na mijasteniju

Žene oboljele od mijatenije trebale bi odgoditi trudnoću za najmanje dvije godine nakon što je postavljena dijagnoza bolesti. Trudnoća nije pokazala negativne utjecaje na mijasteniju tijekom dužeg perioda.

Zbog visoke prevalencije u fertilnih žena i zato što ne utječe na njihovu fertilnost, nije nevjerojatno vidjeti trudnu ženu oboljelu od MG. Utjecaj trudnoće na mijasteniju gravis (MG ) varira među ženama kao i među različitim trudnoćama iste žene. Tijekom trudnoće simptomi se pogoršavaju kod 41% žena, kod 30% nema promjene, a kod 29% dođe do remisije simptoma. Poboljšanje simptoma tijekom drugog i trećeg tromjesečja može se pripisati imunosupresivnim promjenama koje su karakteristične za kasnu trudnoću. Egzarcerbacije simptoma se češće pojavljuju tijekom prvog tromjesečja ili nakon poroda. Nakon dijagnoze MG, rizik smrtnosti žena je najveći tijekom prve godine, a najmanji 7 godina nakon dijagnoze. Zato bi žene oboljele od MG trebale odgoditi trudnoću za najmanje dvije godine nakon što je postavljena dijagnoza bolesti. Unatoč navedenim razmatranjima, trudnoća nije pokazala negativne utjecaje na MG tijekom dužeg perioda.

Utjecaj mijastenije na trudnoću

Novorođenče razvija simptome 2 do 4 dana nakon poroda, uključujući respiratorne simptome, slabost mišića, nemoćan plač i slabo sisanje.

MG u načelu nema nikakve ozbiljne utjecaje na trudnoću. Nema pokazatelja koji povezuju MG s povećanim rizikom od spontanih abortusa ili preuranjenih poroda. Nasuprot tome, postoji mogućnost da dojenčad razvije prolaznu neonatalnu MG. To se događa u 10-20% slučajeva zato jer dolazi do prolaza IgG antitijela kroz placentu u drugom i trećem tromjesečju. Novorođenče razvija simptome 2 do 4 dana nakon poroda, uključujući respiratorne simptome, slabost mišića, nemoćan plač i slabo sisanje. Ova stanja se povuku sama od sebe nakon 3 tjedna bez komplikacija zbog razgradnje antitijela dobivenih od majke.

Menadžment

Djeca majki podvrgnutih timektomiji imaju manji rizik za razvoj neonatalne mijastenije. Zato bi žene s mijastenijom koje planiraju trudnoću trebale biti podvrgnute timektomiji prije nego zatrudne.

Optimalan menadžment MG za trudnice trebao bi uključivati ginekologe i neurologe. Približno 15% žena s MG ima timome i oko 60-80% ima hiperplastični timus. Timektomija je postala standardan tretman za pacijente s MG i timomima ili hiperplazijom timusa. Pet godina nakon timektomije, kompletna remisija MG se javlja u približno 45% pacijenata. Tijekom trudnoće, žene koje nisu podvrgnute timektomiji imaju veću vjerojatnost za egzarcebacije (u usporedbi s onim ženama koje su podvrgnute timektomiji). Nadalje, djeca majki podvrgnutih timektomiji imaju manji rizik za razvoj neonatalne MG. Zato bi žene s MG koje planiraju trudnoću trebale biti podvrgnute timektomiji prije nego zatrudne.

Farmakološki tretman MG je obično usmjeren na povećavanje razine ACh ili smanjivanje produkcije antitijela. Farmakološki tretman ne treba zaustaviti tijekom trudnoće. Međutim, on možda treba biti promijenjen ovisno o ozbiljnosti bolesti ili egzarcebacijama.

Zaključak

Ne postoje dokazi da MG može imati negativan utjecaj na ishod trudnoće i većina lijekova koja se koristi za kontrolu simptoma je relativno sigurna (osim mikofonelat mofetila koji se koristi kao sekundarna linija terapije). Timektomija može smanjiti potrebu za lijekovima tijekom trudnoće. Novorođenče treba biti pažljivo praćeno nakon poroda na simptome MG.