x
x

Prisilni pobačaji i kineska politika jednog djeteta

  02.08.2012.

Pan Chunyan oteta je iz trgovine kad je bila gotovo osam mjeseci trudna sa svojim trećim djetetom. Muškarci koji rade za dužnosnika mjesne vlasti zatočili su nju i još dvije žene, a četiri dana kasnije doveli su je u bolnicu i prisilili da otiskom prsta na dokumentu pristane na pobačaj. Medicinska sestra ubrizgala joj je lijek.

Prisilni pobačaji i kineska politika jednog djeteta

"Nakon injekcije nasilnici su nestali", priča Chunyan (31) u telefonskom intervjuu iz svojeg doma u jugoistočnoj provinciji Fujian. "Obitelj je ponovno bila sa mnom. Plakala sam i nadala se da će beba preživjeti." Međutim, nakon višesatnog rađanja dijete je 8. travnja rođeno mrtvo. "Potpuno plavo i pocrnjelo", prisjeća se Chunyan. Zbog nedavnih navoda o prisiljavanju žena na pobačaj u kasnom stadiju trudnoće lokalne su vlasti privukle pozornost na politiku kontrole stanovništva te izazvale buru reakcija među savjetodavnim tijelima i znanstvenicima koji središnju vladu nastoje prisiliti na korjenite promjene ili ukidanje zakona koji kažnjava obitelji s više djece. Pritisak promjene politike gradi se i na drugim frontovima jer ekonomisti tvrde da će se zbog starenja stanovništva te smanjenja opsega mlade i jeftine radne snage uvelike usporiti stopa rasta domaćeg gospodarstva. "Zbog starenja radne snage dolazi do manjka radnika, gubitka inovativnosti i energije gospodarstva, zbog čega ćemo teško ostvariti industrijski napredak", kaže demografski analitičar He Yafu. Kina je s 1,3 milijarde stanovnika najmnogoljudnija zemlja na svijetu, a središnja je vlada i dalje usmjerena na ograničenje broja stanovnika putem politike jednog djeteta, kaže He. No ukidanje te politike možda neće biti dovoljno da se stopa nataliteta dovede do "zdrave" razine jer na to utječu i drugi čimbenici, dodaje.

Osim rasprave o samome zakonu, kritičari kažu da provođenje te politike dovodi do zlostavljanja širokih razmjera, pa tako i do prisilnih pobačaja, jer mnoge jedinice lokalne uprave nagrađuju ili kažnjavaju svoje dužnosnike ovisno o tome s kakvim uspjehom suzbijaju broj stanovnika. Sudeći prema onome što se o slučajevima prisilnih pobačaja piše na kineskim mikroblogovima i državnim glasilima, o politici jednog djeteta ne raspravlja se samo u posljednjih nekoliko godina. U lipnju se na politiku oštro obrušila jedna skupina savjetnika i znanstvenika na forumu na Sveučilištu u Pekingu koji je dijelom organizirao i Državni ured za statistiku radi rasprave o rezultatima popisa stanovništva provedenoga 2010. godine. Znanstvenici koji su prisustvovali forumu razgnjevili su se zbog slučaja Feng Jianmei, žrtve prisilnog pobačaja početkom lipnja, a za njezin se slučaj pročulo nakon što je rođak na internetu objavio slike njezina mrtvog sedmomjesečnog fetusa. "Mislim da je pravo na djecu pravo svakog građanina", ističe Zhan Zhongle, profesor prava sa Sveučilišta u Pekingu, koji je Nacionalnom kongresu poslao peticiju koju su potpisali znanstvenici i ugledni poslovni ljudi, u kojoj članove kongresa mole da ukinu taj zakon. Državni je vrh u proteklih nekoliko godina mijenjao politiku jednog djeteta, a prema jednoj procjeni, danas postoje barem 22 iznimke na koje se roditelji mogu pozvati. Ipak, nedavni slučajevi pokazuju da se politika jednog djeteta i dalje provodi s prevelikom revnošću. Državna novinska agencija Xinhua već je pisala o tome da je nezakonito prisiljavati trudnice u trećem tromjesečju na pobačaj. Osim pravnika i boraca za ljudska prava, i ekonomisti i poslovnjaci izrazili su zabrinutost zbog utjecaja sporog rasta stanovništva na gospodarstvo.

Demografi su procijenili da će do 2040. godine biti 411 milijuna Kineza starijih od 60 godina, a danas ih ima 171 milijun. Broj radno sposobnih stanovnika, ljudi u dobi od 20 do 60 godina, past će s 817 na 696 milijuna. Popis stanovništva iz 2010. pokazao je da prosječna stopa nataliteta po kućanstvu iznosi 1,18, da je niža u gradovima, a viša u ruralnim područjima. Neka su istraživanja, uključujući i dugogodišnji projekt proveden u provinciji Shanxi, gdje je zakon o planiranju privremeno ukinut, pokazala da obitelji ne bi imale više djece da se zakon u potpunosti ukine. Znanstvenici kažu da zbog brze modernizacije i masovnog kretanja prema urbanim područjima roditelji često ističu da si ne bi mogli priuštiti više od jednog ili dvoje djece. Iako će rasprava još biti, Državna komisija za stanovništvo i planiranje obitelji i dalje čvrsto stoji iza politike jednog djeteta. Nedavno je na svojoj stranici objavila izjavu u kojoj politiku hvali zbog 400 milijuna neostvarenih rođenja otkako je 1980. provedena do danas. Na nekim stranicama lokalne vlade ciljevi kontrole stanovništva istaknuti su kao prioritet, naprimjer u općini Daji, kako kaže Pan Chunyan, žena koju su u travnju prisilili na pobačaj u kasnom stupnju trudnoće. Chunyan kaže da Ma Yuyao, čelnik općinske komisije za planiranje obitelji, za sprečavanje rasta stanovništva "dobiva političke bodove koje će iskoristiti za promaknuće". Mnogi roditelji koji su spremni platiti 7200 dolara kazne za treće dijete i dalje su prisiljeni na pobačaj kako bi se ostvarili zadani ciljevi, dodaje Chunyan. Chunyanin suprug Wu Liangjie kaže da su Mau dali 8700 dolara, koliko je od njih i tražio, ali da je ipak naredio da se pobačaj izvrši. Chunyan kaže da ona i suprug nisu planirali imati više djece. "Osjećamo se kao da smo zamalo umrli", kaže Chunyan, "ili ostali bez pola života".

Edward Wong; Mia Li doprinjela izvještaju