x
x

Prepreke u zdravstvenom sustavu - kako ih vide onkološki pacijenti?

  07.07.2012.

Bolesnika ne možemo liječiti bez njegovog pristanka, a on pak pristanak može dati samo ako je upoznat s dijagnozom i načinom liječenja. Prema Europskoj deklaraciji o unapređenju prava pacijenata, pacijenti imaju “pravo biti potpuno obaviješteni o svom zdravstvenom stanju”, ali također “preduvjet za bilo kakav medicinski postupak jest pristanak pacijenta, koji je o postupku potpuno obaviješten“.

Prepreke u zdravstvenom sustavu - kako ih vide onkološki pacijenti?

Nadalje, dobra komunikacija između bolesnika i liječnika ažna je općenito u liječenju, a ključna je u liječenju bolesnika s onkološkom bolesti, jer pacijenti moraju podnositi stres, nesigurnost, primiti niz informacija i donijeti odluke koje bitno utječu na njihov život. Dobar odnos liječnika pomaže pacijentu da lakše primi "loše" vijesti, podnese emocionalni pritisak zbog bolesti koja ugrožava život, te da shvati i zapamti niz informacija bolesti i liječenju. Kako bismo utvrdili razinu informiranosti onkološkog pacijenta njegovoj dijagnozi, načinima i nuspojavama liječenja, pravima te procjenu kvalitetu komunikacije s liječnicima proveli smo 4 fokus grupe (N = 25) s ženama oboljelim od različitih vrsta karcinoma koje su korisnice usluga Centra za psihološku pomoć ženama oboljelim od raka „SVE za NJU!".

Većina ispitanica tvrdi kako nije bila dobro informirana o svojoj dijagnozi, mogućim komplikacijama, načinima liječenja i nuspojavama te pravima i načinima ostvarivanja prava. Navode i kako su liječnici preopterećeni te im nisu mogli posvetiti dovoljno vremena za objašnjavanje dijagnoze, postupaka liječenja, nuspojava i prava. Većina ispitanica navodi kako nisu zadovoljne odnosom ni komunikacijom s liječnikom, često opisujući odnos kao „hladan"; pacijentice se osjećaju „kao broj" i da sve „ide kao na traci", većina nije ni imala vremena
razmisliti o liječenju.

Krajem rasprava predložene su i konkretne smjernice, prijedlozi rješenja problema:
• da se liječnici rasterete (da im se smanji norma);
• da se na onkološkim odjelima zaposle psiholozi kojima bi se pacijentice odmah po saznanju dijagnoze slale na razgovor kako bi se ublažila prvotna reakcija i kako bi se pacijent osnažio te koji bi bili zaduženi za razgovore s članovima obitelji;
• da se organiziraju tjedna skupna informiranja kako liječnici ne bi morali svakom pojedinom onkološkom pacijentu objašnjavati o kakvoj dijagnozi se radi te postupcima, nuspojavama liječenja i informiranje o pravima;
• predloženo je i organiziranje tzv „vip termina" a onkološke pacijente koji u kratkom vremenskom razdoblju (recimo, u roku od 48 sati) moraju obaviti veliki broj pretraga.

Maja Boban, Almenka Balenović, Ljiljana Vukota, Jana Dusper
Udruga „SVE za NJU!",Centar za psihološku pomoć ženama oboljelim od raka, Zagreb

Rad prezentiran na 2. hrvatskiom kongresu o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji održanom od 9. do 11. veljače, 2012. godine u Zagrebu.

http://www.psihijatrija-prevencijairehabilitacija.com/program.html