Uprava KBC-a Zagreb navodi da su rokovi plaćanja u 2010. iznosili prosječno 240 dana, a 2011. godine 260 dana.

Pred novim ministrom zdravlja Rajkom Ostojićem burna su tri mjeseca. Suočio se s dugovima u sustavu koji su dosegli 5 milijardi kuna, a privremeni proračun za prva tri mjeseca ove godine manji je za milijardu kuna od prošlogodišnjeg. Istovremeno, različiti dijelovi sustava škripe, svi od njega očekuju rješenja, a najviše pacijenti. Na zahtjev struke, Ostojić je već na prvoj sjednici Vlade predložio uredbu kojom se odgađa reforma hitne medicinske pomoći te je predložio i izmjene Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. No, ostale stvari neće ići tako glatko. Iako Ostojić smatra da su 22 milijarde kuna, koliko je iznosio prošlogodišnji proračun, dovoljne za funkcioniranje sustava i za čisto start, kaže kako su ga dugovi poprilično iznenadili. S njim smo razgovarali (intervju objavljen u Poslovnom dnevniku) i o zatečenim problemima i mogućim rješenjima na svim niovima sustava.

Kakvu ste situaciju zatekli u sustavu?

Nakon uvida u izvješća sad sam i ja siguran da nemamo čisti start. Dospjele obveze su na dan 30. rujna 2011. iznosile 443,3 milijuna kuna s rokovima plaćanja od 30 do 180 dana. No, to nije prava slika stanja jer posljednjih godina su rokovi daleko premašili ugovorene. Da se držimo zakona i rokova plaćanja od 60 dana onda bi te dospjele obveze bile veće za 1,7 milijardi kuna i iznosile bi 2,1 milijardu kuna odnosno 50% ukupnih obveza. Na istom tragu su i dopisi koje su pojedini ravnatelji pisali bivšoj ministrici financija u kojima navode kako HZZO za posebne programe kao što su skupi lijekovi ili transplantacije kontinuirano kasni s plaćanjem od 30 do 60 dana u odnosu na ugovorene rokove. Primjerice, uprava KBC-a Zagreb navodi da su zbog toga rokovi plaćanja u 2010. iznosili prosječno 240 dana, a 2011. godine 260 dana.

Bolnice bi trebale poštivati zakon i plaćati u rokovima od 60 dana, i za to će im služiti mjesečni proračun. A što će biti s dugovima? Hoće li Vlada izdvojiti dodatni novac za sanaciju?
Prioritet ove Vlade, a što smo govorili i u kampanji, je zdravlje, a to nam je bila i druga politika s kojom smo krenuli. Sigurno ćemo u tome biti vjerodostojni. No, problem je što smo sve naše planove temeljili na mišljenju i tezi koju slušamo već godinama, a to je da imamo najstabilniji financijski sustav i da je sve 'med i mlijeko'. Zbog toga sam bio iznenađen kada sam vidio da je proračun milijardu kuna manji, a još i više kad sam vidio što me dočekalo. A tko zna i što me još čeka. Primjerice, kada se mijenjao Zakon o zdravstvenoj zaštiti i kada sam pitao koliko će nas to stajati, eksplicitno sam dobio odgovor, što je navedeno i u prijedlogu izmjena zakona, da nas to neće koštati ništa. Ali onda su potpisali Kolektivni ugovor čija primjena u ovoj godini zahtjeva dodatnih 80 milijuna kuna na ime dežurstava, a u 2013. godine preko 250 milijuna kuna. To je prvi kostur na koji sam naišao. Možda ih ima još, možda ih nema, ali je sigurno da nema novaca u kasi.

A kako onda planirate rješavati dugove?
Pričekat ćemo završni račun za cijelu godinu. A nakon toga nam sljede pregovori s ministrom financija, čija je uloga ključna, i pronalaženje rješenja. Postoji niz opcija, ali to će se morati raditi u okviru državnog proračuna.

Hoće li to utjecati i na najave o izlasku HZZO-a iz riznice?
Imali smo jasan plan izlaska HZZO-a iz riznice. Ali s obzirom na financijsku situaciju to u ovom trenutku nije moguće. Ako bi HZZO izašao iz riznice s jučerašnjim datumom, startao bi s 4,5 milijarde kuna obveza za koje nemamo pokriće u potraživanju, pod pretpostavkom da je državni proračun podmirio svoje obveze. Prema tome, već sam dogovorio s ministrom financija da HZZO do daljnjega ostaje u riznici.

Hoće li financijska situacija utjecati i na najave smanjenja stope zdravstvenog doprinosa?
Naravno. Međutim, ostajem pri onome da treba postepeno smanjiti doprinose za zdravstvo jer to onda pozitivno utječe na cijenu rada. Smatramo da bi poslodavci za toliko povećali radnicima plaće, za što također postoje mehanizmi.

O kojem roku govorimo?
Nadam se da bi do kraja godine to smanjenje moglo biti provedeno, i to za jedan do dva postotna boda.

A što je sa smanjenjem zdravstvenog doprinosa za umirovljenike?
Moramo i tu biti vjerodostojni, i dalje mislim da to treba smanjiti sa 3 na 1,5 ili 1posto. Nažalost, zbog zatečenog manjka u zdravstvu to nije moguće ukinuti.

Osjećate li se loše zbog toga što neke najavljene odluke ne možete provesti?
Osjećam se odgovorno. Ali zbog loših premisa kojima sam vjerovao i potpisanih službenih dokumenata, donio sam takav zaključak. I osjećam se prevarenim. Ali inzistirat ću na navedenom smanjenju zdravstvenog doprinosa.

Kako komentirate činjenicu da je u posljednje dvije godine u zdravstvu zaposleno 3000 novih nezdravstvenih djelatnika unatoč odluci o zabrani zapošljavanja? Kako ćete to riješiti?
U ponedjeljak sam poslao dopis svim ravnateljima i podsjetio ih na njihove obveze koje su postojale i ranije, ali kojih se, nažalost, nisu držali. Upozorio sam ih da temeljem Zakona o proračunu za vrijeme privremenog financiranja zdravstvene ustanove ne smiju povećavati broj zaposlenih u odnosu na broj zaposlenih 31. prosinca. Učinio sam to i zbog činjenice da je jedan ravnatelj tijekom prosinca odnosno za vrijeme tehničke Vlade raspisao natječaj za zapošljavanje izrazito velikog broja nezdravstvenih djelatnika. Ali ima tu i nekih drugih stvari. Primjerice, znamo i da su neki ravnatelji samoinicijativno povećavali koeficijente. Stoga će jedan od zadataka biti i sistematizacija u bolnicama odnosno nema razloga da se, primjerice, svi klinički centri ili kliničke bolnice ne uniformiraju. Mislim da to ne može i ne treba biti diskrecijsko pravo ravnatelja.

Treba li tih 3000 nezdravstvenih djelatnika strahovati za svoja radna mjesta?
Tražim od svih ravnatelja da mi dostave broj zaposlenih, i zdravstvenih i nezdravstvenih kadrova, i da mi objasne zašto su zapošljavali. Nakon toga ćemo revalorizirati stanje i poduzeti određene korake, poštujući Zakon o radu i sve ostale akte. Ali dopis sam poslao upravo zato da izbjegnemo daljnje rasplamsavanje situacije.

Kako će se kontrolirati izvršenje rada u bolnicama? Naime, neke bolnice ne pokrivaju svojim radom isplaćene limite od HZZO-a?
Svi radnici moraju poštivati ono što im je radna obveza odnosno broj postupaka koji moraju odraditi za svoju plaću i za to će biti odgovorni direktno ravnatelji. S druge strane, kontrolirat će se kvaliteta njihovog rada i to će biti zadatak Agencije za kvalitetu. Postoje različiti parametri što znači da će se gledati njihova učinkovitost (primjerice, broj pregleda ili zahvata), njihova uspješnost, procjenjivat će se i postotak bolničkih infekcija i postotak dekubitusa odnosno parametara na temelju kojih će se moći odrediti razina skrbi za pacijente. Procjena rada će se provoditi za svaku od pet skupina zdravstvenih djelatnika - za liječnike, medicinske sestre i tehničare, primalje, farmaceute i stomatologe. Za svaku od tih skupina postoje jasni parametri kako se može odrediti količina i kvaliteta njihovog rada.

Jeste li spremni na otpore?
Naravno da jesam. Ali koja nam je alternativa? Može sve ostati kako je bilo, a to nije dobro za nikoga, a ponajmanje pacijente.

Hoćete li smjenjivati ravnatelje?
Na temelju završnog računa vidjet ćemo tko je u gubitku, a tko je poslovao uspješno i sukladno tome ćemo razgovarati o njihovoj odgovornosti ili uspjehu. I sukladno tome nagraditi one koji su bili uspješni i pokušati njihove modele preslikati na one koji su bili neuspješni. A neuspješni će, sukladno zakonu, morati vrlo jasno reći zašto su u gubitku. Za sve ravnatelje, pa i HZZO-a, i agencija i zavoda vrijede ista pravila sukladno zakonu.

Hoćete li mijenjati bolničku mrežu, pri tom mislim na spojene zagrebačke bolnice?
To za sada nije prioritet. Naime, te su bolnice spojene prije godinu i pol dana i iako postoje neke uštede, doduše, ne onakve kakve su nam prezentirane, postoji i dosta nelogičnosti. No, ono što ćemo u vrlo kratko vremenu napraviti jest da će Klinika za dječje bolesti u Klaićevoj postati nacionalna klinika. Pristaša sam ideje da joj se pridruže zagrebačke dječje bolnice odnosno da se postigne dogovor osnivača i vlasnika odnosno države i Grada Zagreba. Uskoro ćemo s gradonačelnikom i predsjednikom skupštine krenuti u pregovore. I struka traži da se klasteriraju zagrebačke dječje bolnice i da se napravi nacionalna dječja bolnica. Srebrnjak je značajno napredovao u zadnjih deset godina, koliko mi je poznato imaju i projekt Europske unije i to treba poštovati.Nećemo ništa raditi preko noći. Uostalom, to je spajanje na Ustavnom sudu i moramo pričekati njihovu presudu.

Zalažete se za strogo odvajanje javnog od privatnog zdravstva. Kako mislite to urediti?
Definicija odnosa je vrlo jasna: kada bilo koji sektor ne može pružiti usluge, a pri tom ne mislim samo na zdravstvo, onda je poželjna i neophodna privatna inicijativa. I to će biti praksa ubuduće, a ne ono što smo imali prilike vidjeti posljednjih godina kada je bio dozvoljen privatni monopol.

Kada govorite o monopolu, mislite na slučaj poliklinike Medikol i usluge PET/CT-a?
Da. Prije nekoliko dana sam razgovarao s ministrom zdravstva Federacije BiH koja ima u državnoj bolnici u Sarajevu PET/CT. Mi smo jedina europska država koja tu uslugu ne pruža u državnoj ustanovi. Privatni monopol se ne smije dozvoliti. Pri tom smo i svjedoci da javni sektor u pojedinim segmentima nije dovoljno iskorišten, ni kadrovski niti opremom, a da se dio novaca preljevao u privatne klinike. Sljedeći korak nam je da pregledamo sve ugovore koje HZZO ima s privatnim klinikama, ali i sa svima ostalima. I nakon toga ćemo ponovno pregovarati.

Trebaju li pacijenti kojima je potrebna PET/CT dijagnostika biti zabrinuti?
Naravno da ne. To je pretraga koja je spasila na tisuće života u Hrvatskoj i svijetu. I žao mi je što je nema u državnim bolnicama i to ne samo zbog dijagnostike već i zbog stručnog i znanstvenog usavršavanja. I jedni i drugi moraju sljediti napredak tehnologije, ali ne na način da privatnici samo iskorištavaju javni sektor odnosno novac od HZZO-a. 

Financiranje primarne zaštite

Poznato je da liječnici obiteljske medicine, diljem svijeta, obavljaju 85% posla s točno 200 dijagnoza.

Odgodili ste i koncesije u primarnoj zaštiti?
Izmjenama zakona odgodili smo koncesije za pojedine specijaliste kojima je bio ugrožen radni status. Produljili smo rok za šest mjeseci i ponudili im dvije opcije: ili da se vrate u dom zdravlja ili da ostanu kao zakupci u prostorima domova zdravlja, ali više ne po zaštićenim nego tržišnim cijenama. No, to zvuči gore nego što ustvari jest jer se ta cijena neće multiplicirati kao što se mislilo nego će biti otprilike za 30% veća od dosadašnje koja iznosi oko 1400 kuna.

Planirate li promijeniti način plaćanja liječnika u primarnoj zaštiti?
Posljednjih dana sam razgovarao i s predstavnicima Koordinacije hrvatske obiteljske medicine. Stav je da se sustav glavarina mora promijeniti jer stimulira liječnike da uzimaju što je moguće mlađu populaciju i što ih je moguće više, a uz što manje pružanje zdravstvenih usluga. Ekonomskim rječnikom, što je manji broj usluga, to je manja potrošnja, a što je ustvari paradoks jer smo mi liječnici tu da preveniramo bolesti i liječimo pacijente. Paradoks je i da je, primjerice, prije 20 godina na jedan pregled u bolnici bilo četiri pregleda u ordinaciji opće prakse, dok je prošle godine na jedan pregled u bolnici bilo samo 1,8 pregleda u općoj praksi. To znači da se omjer izjednačava što naprosto nije u redu niti sa stručno-medicinske strane, ali niti s ekonomske strane. Drugim riječima, to predstavlja značajni korak od primarne zaštite prema daleko skupljoj specijalističko-konzilijarnoj zaštiti. To je alarmantni podatak nad kojim se trebamo zabrinuti i s kojim sam suočio predstavnike KOHOM-a. Oni imaju argumente koji stoje, a to je da se u posljednjih 20 godina u obiteljsku medicinu nije dovoljno ulagalo, niti u specijalizacije niti u opremu.

Kako to mislite riješiti?
Poznato je da liječnici obiteljske medicine, diljem svijeta, obavljaju 85% posla s točno 200 dijagnoza. Nekome će se to činiti malo, ali je to točno. Za tih 200 dijagnoza uređena država im omogućuje i opremu i edukaciju kako pacijente, primjerice, ne bi zbog upale uha ili hipertenzije slali u bolnicu. Na taj način će se glavarine morati snižavati, a dio zaraditi s malim zahvatima i prevencijom. Naišao sam na razumijevanje kod obiteljskih liječnika, ali slijedi nam još razgovora.