x
x

Cijepljenje zdravstvenih radnika

  Izv. prof. dr. sc. Rok Čivljak, dr. med., specijalist infektolog

  05.01.2012.

Cijepljenje je najbolji način sprječavanja zaraznih bolesti jer smanjuje ili u potpunosti uklanja rizik razvoja pojedinih bolesti u izloženih osoba kao i njenih komplikacija i smrtnog ishoda. Stoga je preporučljivo cijepiti se protiv svih zaraznih bolesti za koja su dostupna sigurna i učinkovita cjepiva.

Cijepljenje zdravstvenih radnika
Cijepljenje protiv hepatitisa B već se dugi niz godina obvezno i besplatno provodi u zdravstvenih radnika pa bi svi oni trebali biti cijepljeni, ako ne ranije, najkasnije u trenutku početka svoje profesionalne karijere. Problem sa zaštitom od hepatitisa B jest u tome što ne postoji obveza provjere titra protutijela na površinski antigen (anti-HBs) nakon cijepljenja pa se ne zna je li zdravstveni radnik zaštićen od infekcije ili ne.

Kalendarom kontinuiranog cijepljenja pučanstva u Hrvatskoj predviđeno je cijepljenje protiv sljedećih zaraznih bolesti: tuberkuloze (BCG vakcinacija), hepatitisa B, H. influenzae, difterije, tetanusa, pertusisa, poliomijelitisa, morbila, parotitisa i rubeole. Odrasla populacija, pa tako i zdravstveni radnici, koji su do sada redovito procijepljeni vjerojatno su imuni na sve navedene uzročnike/bolesti, osim na virus hepatitisa B i H. influenzae jer su ova cjepiva tek nedavno uvrštena u redoviti kalendar kontinuiranog cijepljenja. No cijepljenje protiv hepatitisa B već se dugi niz godina obvezno i besplatno provodi u zdravstvenih radnika pa bi svi oni trebali biti cijepljeni, ako ne ranije, najkasnije u trenutku početka svoje profesionalne karijere. Problem sa zaštitom od hepatitisa B jest u tome što ne postoji obveza provjere titra protutijela na površinski antigen (anti-HBs) nakon cijepljenja pa se ne zna je li zdravstveni radnik zaštićen od infekcije ili ne. Stoga provjera titra anti-HBs spada u rutinski postupak postekspozicijske evaluacije nakon profesionalne izloženosti krvi.

Druga dostupna cjepiva ne spadaju u redovita cjepiva kojima se cijepe odrasle osobe pa tako ni zdravstveni djelatnici, osim u slučaju postekspozicijske profilakse (npr. cjepivo protiv bjesnoće).

No treba naglasiti da danas postoje sigurna i učinkovita cjepiva i protiv drugih zaraznih bolesti od kojih su neka indicirana za cijepljenje pojedinih kategorija zdravstvenih djelatnika, poput cjepiva protiv hepatitisa A, trbušnog tifusa, varicele, meningokoka, pneumokoka, i dr.

U posebnu kategoriju spada cjepivo protiv influence i to iz više razloga. Naime, cijepljenje protiv influence spada u cjepiva za koja je indicirano cijepiti zdravstvene radnike ne samo poradi individualne zaštite cijepljenog zdravstvenog radnika već i stoga što pridonosi prevenciji influence i u necijepljenih osoba iz njegove okoline, u prvom redu članova obitelji, ali i bolesnika o kojima skrbi navedeni zdravstveni radnik. Isto tako, kako bi se postigla odgovarajuća imunost u cilju prevencije influence potrebno je cijepiti se redovito svake godine jer je imunost nakon cijepljenja kratkotrajna, a antigena varijabilnost sezonskih virusa velika. Kada su cirkulirajući i cjepni soj antigeno slični, cijepljenje sprječava pojavu influence u 70-90% cijepljenih prethodno zdravih odraslih osoba. Cijepljenje rezultira i smanjenjem stope bolovanja, manjim korištenjem zdravstvene službe, manjom potrošnjom antibiotika kao i manjom stopom komplikacija, hospitalizacija i smrti povezanih s influencom. Stoga dio odgovornosti za širenje influence svakako leži i na zdravstvenim djelatnicima koji svoj udio u širenju epidemije mogu spriječiti i cijepljenjem. Zato su oni svrstani u prioritetne skupine kojima se svake godine preporučuje cijepljenje. No, kako bi se spriječilo širenje influence u zdravstvenim ustanovama potrebno je postići procijepljenost zdravstvenih radnika veću od 80% što redovito nije slučaj u većini zemalja u kojima je cijepljenje dobrovoljno. Stoga se počelo razmatrati uvođenje obveznog cijepljenja, poput onoga za druge zarazne bolesti. Američko društvo za infektivne bolesti predlaže da cijepljenje protiv influence bude preduvjet za prijem u radni odnos, kao i preduvjet za stjecanje određenih privilegija koje imaju zdravstveni djelatnici. Odbijanje zdravstvenih radnika da se cijepe potiče u pučanstvu nelagodu i nepovjerenje u zdravstveni sustav te daje loš primjer javnosti. Ako zdravstveni djelatnici budu odbijali i izbjegavali cijepljenje, ne moramo se čuditi ako javnost općenito izgubi povjerenje u cijepljenje kao učinkovitu preventivnu mjeru.

Predavanje održano na Simpoziju: Kontroverze u cijepljenju, studeni, 2011.

VEZANI SADRŽAJ > <