x
x

Uloga liječnika u programu obveznog cijepljenja

  Marica Miletić-Medved

  04.01.2012.

Provedbeni Program obveznog cijepljenja protiv deset bolesti za kalendarsku godinu donosi ministar zdravstva RH na prijedlog Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Financijska sredstva osigurava Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i provodi javne natječaje za nabavu cjepiva kako bi ona bila dostupna svim dobnim obveznicima. Imunološki zavod skladišti i raspodjeljuje cjepiva županijskim zavodima za javno zdravstvo.

Uloga liječnika u programu obveznog cijepljenja

Liječnici obiteljske medicine i pedijatrije preuzimaju potrebne količine cjepiva, cijepe djecu obveznike u svojoj skrbi i izvještavaju županijske zavode koji su odgovorni za procjepljivanje na području svoje odgovornosti.

Preventivno cijepljenje čuva zdravlje, prevenira bolest i ne može ga zamijeniti ni jedna kurativna intervencija. Ova zakonom propisana aktivnost pridonijela je redukciji pobola od bolesti protiv kojih se cijepi. Obrazac tzv. „obveznog cijepljenja" često se osporava s ukazivanjem na organizacijske i provedbene propuste. Katkada se zagovara prekidanje zakonske obveze - jer medicinske intervencije podrazumijevaju obaviještenost i dragovoljnost. Obvezno cijepljenje osporavaju ljudi koji vlastite stilove života smatraju superiornijima od onih koje uokviruje konvencionalna medicina.
Ključno je pitanje kontroverzne uloge liječnika ovisno o tome gdje su u ovom procesu (Je li liječnik u sukobu interesa, pripada li financijskom ili farmaceutskom lobiju i sl.). Predlagatelji Programa čine cit. 'male ustupke i kompromise koji ne štete' pod utjecajem politike i administracije. S druge strane jaki utjecaj na javno mnijenje i na sredstva priopćavanja imaju propulzivne grupe liječnika koje pod izlikom roditeljskih prava potiču razna „torbarenja" po ordinacijama cjepitelja.
U radu je prikazan kronološki slijed od dvanaest godina u Republici Hrvatskoj - s uvođenjem novih vrsta cjepiva i načina aplikacije u pojedinu dob djece obveznika. Autorica ostavlja otvoreno pitanje jesu li (i hoće li se) navedene promjene odraziti na zaštitu zdravlja djece cijepljenika. U objektivnim okolnostima prihvaćaju se ili odbacuju hipoteze i za opsežne medicinske postupke na zdravoj populaciji (kakve su aktivnosti iz Programa cijepljenja) nužno je osiguranje materijalnih izvora za sustavna znanstvena praćenja. Znanstvena valorizacija kohorti djece tretiranih u određenim kalendarskim godinama na različite načine omogućava objektivne ocjene imunogenosti, učinkovitosti i djelotvornosti cjepiva u sprečavanju bolesti, a može vratiti i poljuljano povjerenje, a njega je najteže vratiti.
Ovo ulaganje u zdravlje naroda ne treba zanemariti jer se tako sužava prostor za spekulacije i kontinuirano provode i financiraju studije ocjene cjepne zaštite. Ukoliko se ova ispitivanja rade po principima dobre kliničke i znanstvene prakse smanjuje se prostor za liječničke i sve druge kontroverze.

Predavanje održano na Simpoziju: Kontroverze u cijepljenju, studeni, 2011.

 

 

VEZANI SADRŽAJ > <