U mnogim zemljama žive različite etničke skupine. Mnoge zemlje utočišta su manjinskim grupama imigranata, izbjeglica, azilanata. Praktički nema zemlje koja ne predstavlja zajednicu raznovrsnih etničkih i religijskih skupina. Iako multikulturalne zajednice iziskuju „kulturalnu" osjetljivost, u preventivnim aktivnostima ne smiju se predvidjeti drugi bitni čimbenici koji mogu biti rizik za suicidalno ponašanje, kao nezaposlenost, siromaštvo, marginalizacija, stigmatizacija. Konačno, kultura nije statička ili mjerljiva varijabla, ona predstavlja dinamiku razvoja u međudjelovanju pojedinca i njegova okruženja.

Stoga je važno da se u aktivnostima na prevenciji samoubojstava prepozna utjecaj potencijalnih kulturalnih različitosti, ali da se ne zanemare i drugi važni čimbenici koji mogu predstavljati rizik za suicidalno ponašanje.

Globalna veličina problema

Samoubojstva predstavljaju jedan od vodećih javnozdravstvenih problema. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da oko milijun ljudi godišnje u svijetu počini samoubojstvo. To predstavlja «globalnu» smrtnost zbog samoubojstava od 16 slučajeva samoubojstava na 100.000 stanovništva, ili jedno samoubojstvo svakih 40 sekundi.

Samoubojstva čine više od polovine nasilnih smrti u svijetu - više nego sve smrti zbog ratova i ubojstava.

U mnogim razvijenim zemljama samoubojstava se nalaze na 2. ili 3. mjestu vodećih uzroka smrti kod adolescenata i mlađih odraslih osoba te na 13. mjestu uzroka smrti kod osoba svih dobi.

Iako su samoubojstva jedan od vodećih uzroka smrti u mlađih osoba (15-34 godina), većina samoubojstava registrira se u dobi iznad 60 godina.

Obzirom da skoro četvrtinu samoubojstava počine adolescenti i mlađe odrasle osobe u dobi do 25 godina (250 tisuća smrti godišnje) samoubojstva su i jedan od vodećih uzroka prijevremene smrtnosti s procjenom gubitka više od 20 milijuna godina života u zdravlju.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da će do 2020. godine broj samoubojstava porasti na milijun i pol te da će udio samoubojstava u globalnom opterećenju bolestima iznositi 2,4%.

Izvršena samoubojstva u Hrvatskoj

Zablude i činjenice o samoubojstvu

ZABLUDA: Osoba koja ima suicidalne namjere sigurna je u nakani da umre. Nitko i ništa ne može je u tome spriječiti.

ČINJENICA: Samoubojstvo se može spriječiti. Većina suicidalnih osoba očajnički želi živjeti, one samo u određenom trenutku nisu u stanju sagledati alternative svojim problemima.

ZABLUDA: Samoubojstvo se događa bez upozorenja.

ČINJENICA: Suicidalna osoba obično daje mnoge znakove upozorenja o svojoj namjeri.

ZABLUDA: Ljudi koji govore o samoubojstvu nikad ga ne počine.

ČINJENICA: Mnoge osobe koje pokušaju ili počine samoubojstvo prethodno govore ili ponašanjem upozoravaju na suicidalne namjere.

ZABLUDA: Oporavak suicidalne osobe nakon želje ili pokušaja samoubojstva znači da je rizik od sljedećih pokušaja prošao.

ČINJENICA: Mnoga počinjenja samoubojstava dogode se kad osoba ponovo ima dovoljno snage provesti u djelo prethodnu želju ili pokušaj.

ZABLUDA: Samoubojstva su češća u nižim socio-ekonomskim  skupinama.

ČINJENICA: Samoubojstva „sijeku" socijalne i ekonomske granice. Zastupljena su unutar svih skupina zajednice.

ZABLUDA: Sve suicidalne osobe su depresivne.

ČINJENICA:  Depresija je često povezana sa suicidalnim promišljanjem, ali nisu sve osobe koje su pokušale ili počinile samoubojstvo depresivne. Niz drugih emocionalnih  čimbenika može biti povezan sa suicidalnim promišljanjem.

ZABLUDA: Razgovor o samoubojstvu može potaknuti osobu koja razmišlja o samoubojstvu da to i učini.

ČINJENICA: Upravo suprotno. Razgovor pokazuje da razumijete probleme osobe i brinete za nju te često smanjuje anksioznost osobe i pomaže u  odvraćanju od suicidalnog ponašanja. 

Svjetski dan prevencije samoubojstava obilježava se svake godine 10. rujna na inicijativu Međunarodnog udruženja za prevenciju samoubojstava (International Association for Suicide Prevention - IASP) i u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (World Health Organisation - WHO) s ciljem podizanja svijesti o potrebi i obvezi akcija na prevenciji samoubojstava na globalnoj razini.

Obilježavanje Svjetskog dana prevencije samoubojstava započelo je 2003. godine sa svrhom širenja znanja o problemu samoubojstava, prosljeđivanja informacija, smanjenja stigme vezane uz samoubojstvo  te podizanja spoznaje da se samoubojstvo može spriječiti.

Upute za medije kako odgovorno izvještavati o samoubojstvu

Što treba raditi

* Surađivati sa zdravstvenim službama u predstavljanju činjenica.
* Samoubojstvo prikazati kao nažalost izvršeno djelo, kakvo bi trebalo nastojati spriječiti.
* Prikazivati isključivo pouzdane podatke i to na unutrašnjim stranicama tiska, uvijek kao sporednu vijest.
* Isticati alternative samoubojstvu.
* Pružati obavijesti o dostupnoj pomoći.
* Davanje publiciteta pokazateljima rizika i znacima upozorenja.

Što ne treba raditi

* Ne objavljivati fotografije i oproštajna pisma.
* Ne izvještavati o specifičnim detaljima načina samoubojstva.
* Ne davati pojednostavljena objašnjenja.
* Ne veličati samoubojstvo ili praviti senzaciju od njega.
* Ne koristiti religijske ili kulturne stereotipe.
* Ne okrivljavati nikoga.

Priređeno prema izvorima: IASP, WHO